jellyfish je napisao:
Da, primjecujem da skoro svi Glamocani imaju neke dobre poslove i da su zaposleni u drzavnim firmama sa dobrim platama iako im nivo obrazovanja cesto ne odgovara radnom mjestu. Da li je sve slucajnost ili... prije bi se reklo da je kao i u drugim porama naseg drustva a to su veze i novac. Ocigledno su se ljudi ubacili u prave strukture i sad pomazu rodjacima i poznanicima sto je izazvalo pravu lavinu jer kod nas je takav mentalitet da samo veze rade. Kako bilo, njima je dobro, a neduzni opet nastradali kao i obicno. Ali takva je ova zemlja RS ili Bih kako ko hoce, bolje reci bivsa Yu, takav nam je mentalitet da se ne gleda sposobnost i znanje nego veze i pare. Tako je na zalost ovdje oduvjek bilo i uvijek ce biti i nikad se nece nista promijeniti, ko moze nek bjezi, ko ne moze nek trpi, ne znam sta drugo da kazem.
Tvoja sposobnost da zapažaš i objašnjavaš strukturu pomoću činjenica jednaka je promrzlom nakupcu koji vara narod na vaganju povrća.
Idiotski je razmišljati da bi bilo ko danas u ova vremena u ozbiljnu firmu, u kojoj su primanja iznad prosjeka i redovna, primao nekoga po geografskim kriterijumima. Prošlo je vrijeme brozovog socializma. Danas je mnogo drugačije! Traže se isključivo sposobni i odgovorni ljudi koji mogu da odgovore operativno tehničkim-složenijim poslovima. Koje pred njih postavlja poslodavac. Bilo da se radi o privatnom sektoru ili administrativnom aparatu. Sjećam se sedamdesetih godina u banjaluci imao sam komšiju, koji je inače bio neradnik, iz dobrostojeće oficirske porodice. Završio je višu komercijalnu školu u Osjeku, da udovolji roditeljima, i stalno gluvario po naselju. Kada bi ga ko upitao za posao on je davao odgovor da su posao zauzeli Glamoč, Grahovo i Mrkonjić Grad. Bilo mu je teško pomisliše komšije? Jedan ugledan direktor iz komšiluka na svoju inicijativu zaposli ga u svoje preduzeće. Dvije godine nakon toga, nakon godinu i još pola bolovanja, ovaj napusti firmu zbog male plate. Dan danas on luta po naselju i žali se kako su ga u životu sjebali seljaci jer je on bio "apstraktno aristokratsko djete" iz braka leskovačkog proletera i međimurske domaćice-oficiruše te se nije mogao istaći u onom sistemu. To znači samo jedno! Da je onaj sistem proizvodio i proizveo bezbroj džabalebaroša na grbači marljivih južnoslovenskih seljaka-radnika koji nam i dan danas vise oko vrata i plasiraju vanvremenske teze podgrijavajući sjećanja na dane vladavine socijalističke samouprave. Socijalističke samouprave u kojoj su oni bili poput staroantičkih polubogova. Uživali su od Vardara pa do Triglava po odmaralištima, gotivili se od Australije do Amerike, pijančili od Bleda do Bergena u Norveškoj i oblačili se od Konstantinopolja do Pariza po poslednjoj modi. Danas im je mnogo gore jer nema više aparata koji finansira propalice, jer nema više kazana sa cirkonima i nikada više neće biti socijale za aristokratiju radničkog samoupravljanja. Efikasna uprava na polju administracije i nemilosrdna borba na tržištu kapitala ostavljaju mjesto samo za sposobne radnike. Odzvonilo je demagogiji koja nam se plasirala prako trideset godina o tome kako je neko ugrožen od drugoga. Nikome pa ni državi više nisu potrebni nesposobni ljudi koji su navikli da se razbacuju teškim riječima. Okrenite se oko sebe i sagledajte prostor u kome živite. Nemojte nikada pitati koja je moja korist od društva, nego ptajte sebe koju društvo korist ima od mene?!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
