Na kraju dana, korisnost ovakvog spomenika potvrđuje i jedan uvaženi doktor nauka, koji je za razliku od većine banjalučkih, nazovi intelektualaca, makar stranački nezavisan (neko će reći blizak Drašku Stanivukoviću, ali nisam ga vidio ni na jednom zvaničnom skupu stranke).
Citiraj:
Podizanje spomenika Kulinu Banu i Tvrtku Kotromaniću u Banjaluci predstavlja značajan trenutak ne samo za kulturni identitet grada, već i za širi kontekst srpske istorije na prostoru Bosne i Hercegovine, ističe istoričar književnosti i kulture Duško Pevulja.
Ovi spomenici, prema njegovim riječima, vraćaju pažnju na zanemarene dijelove srpske kulturne baštine i potvrđuju duboko ukorijenjenu prisutnost Srba na ovim prostorima kroz vijekove. Pevulja naglašava da ova spomenička kultura ne samo da simbolizuje srpski karakter Bosne i Hercegovine, već i osnažuje temelje Republike Srpske u savremenom kontekstu.
“Ja smatram da je podizanje spomenika Kulinu Banu s njegovom čuvenom poveljom i podizanje spomenika Tvrtku Kotromaniću, koji će biti otkriven večeras, jedna važna stvar, ne samo za kulturni identitet Banjaluke, nego i za kulturni identitet Srba na prostoru Bosne i Hercegovine”, poručio je Pevulja.
Dodaje da na potencijalne primjedbe da je u pitanju promovisanje izvjesnog “bosanstva” odgovara da se sa ovakvim spomenicima potvrđuje srpski karakter Bosne i Hercegovine, i po prvi put se skida nepravda zaborava s jedne važne identitetske priče u Bosni i Hercegovini, koja je dominantno hrišćanska i dominantno srpska.
“Mi na ovaj način i ovom spomeničkom kulturom otkrivamo jedan neopravdano zanemaren segment naše kulture i našeg trajanja ovdje u Bosni i Hercegovini. Ova dva spomenika i uopšte priča o srednjovjekovnoj Bosni direktno podupiru priču o srpskom karakteru ove zemlje i direktno osnažuju temelje Republike Srpske”, naglasio je Pevulja.
Poručuje da je ova kultura bila zanemarena u austrijskom periodu, kada je došlo do besmislene priče o bosanskom jeziku i bosanskom identitetu, a kasnije je nastavila da bude zanemarena i u komunističkom periodu.
“U ovom smislu, ona je vrlo važna jer potvrđuje ono što je Bosna i Hercegovina bila kroz vijekove, a to je zapravo srpska zemlja. Spomenici su uvijek vizualizacija jedne ideje i simbolički znakovi, a ovi su potvrda i biljezi dugog trajanja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, naglasio je Pevulja.
Dodaje da ovakvi spomenici potvrđuju ono što su o Bosni i Hercegovini pisali njeni najistaknutiji pisci i stvaraoci poput Jovana Dučića, Petra Kočića ili najznatniji istoričari poput Vladimira Ćorovića.
“Tako da je ovo, po mom sudu kao istoričara književnosti i kulture, dvostruka korist i višestruka važnost u ovom trenutku u kojem živimo. Zbog naslijeđa komunističkog perioda, koji je kreirao Bosnu i Hercegovinu na potpuno drugačiji način i zanemarivao srpsku tradiciju u Bosni i Hercegovini. Ta priča o srpskoj tradiciji Bosne i Hercegovine tretirana je na potpuno drugačiji način u stvaranju austrijskog duha o nastanku bosanske nacije i bosanskog jezika, što su sve čisti političko-ideološki lingvistički konstrukti i ništa od toga se nije održalo. Ovo je ozbiljna priča koja proizilazi iz naše tradicije”, zaključio je Pevulja.
Valjda bi se njegova riječ trebala uvažavati i poštovati, za razliku od ovih uhljeba što su i proturili priču da se "ne uklapa u ambijetalnu cjelinu" zbog eto Ferhadije, pazi molim te. Sve vrsni intelektualci, a niko glavu ne smije dići dok Vožd ne kaže.
Ovo za spomenike svakako jeste bojazan i slažem se, ali bi trebalo pustiti malo da vidimo kako će ići. Recimo savršen primjer je bila ona situacija sa "Bijelim dvorom" pa se digla skoro cjelokupna javnost, a posebno je pohvalno što se digla ta akadameska arhitektonsko-građevinska zajednica, pa se na kraju od toga odustalo. To su neki primjeri kako bi i mi građani trebali da reagujemo.