Baš tako. Djeca su čudo, i blagoslov je biti roditelj.
Svi mi razmišljamo u stilu "dok završim fax, nadjem posao, zaradim pare pa putujem uživam par godina, pa onda opet zaradim pare, pa ako dovoljno para imam na bankovnom računu e sad ću roditi dijete". I gle čuda već sam u 35,6,7oj pa izračunaš da ćeš biti u poodmaklom klimaksu a dijete ti u pubertetu. Propast. Vidiš ženu koja vodi dijete za ruku i kontaš da li mu je mama ili baka?

Mada je to manje bitno. Manje je bitno i to da li ćeš mu moći priuštiti fakultet koji ono poželi negdje vani, koliko je bitno kakav ćeš mu roditelj biti. Žena u 35oj nema isto strpljenje kao žena sa 28 godina, a živaca i strpljenje treba beskonačno da podigneš dijete, žene u klimaksu "polude"

nije im ni do njih samih, a dijete pubertetlija i trebaš se izboriti sa svim tim. Ajd barem si zaradio/la pare pa ćeš i sebi i djetetu moći priuštiti razgovore sa nekim dobrim psihićem. (moje razmišljanje, jer sam i sama tako planirala i organizovala sebi život, ništa lično nikom).
Ljudi ko želi i hoće - može. Uz dijete se sve može postići, sve ostalo su izgovori i strah od odgovornosti i obaveze. Poštenije je reći ne želim da imam dijete(za sad, bez objašnjavanja i pronalaženja razloga i izgovora). OK, to je lična stvar svakog od nas.
Uostalom, kod nas vlada opšta nekultura pa svak sebi uzima za pravo, i misli da treba znati kad će ko imati dijete i zašto ga nema još uvijek. To je najintimnija stvar svakog pojedinca i ne vidim zašto bi se neko bilo kome pravdao ili objašnjavao takve stvari.
Šta ima veze koliko godina ima majka kad dobije prvo dijete? Mene je mama rodila s 38 jer je razmišljala isto kao i ja sada - dok završim fax, dok proputujem bla bla. I bila je divna majka. Kad je poželjela dijete, tad ga je i dobila. Što kaže Utopija, mnogi imaju djecu, a bolje bi bilo da ih nemaju...