Rasprava se razvija na očekivan način
U prehodnom postu sam postavio prilog autorke koja je pokrenula ovo pitanje. Na samom kraju priloga, ona objašnjava ovaj fenomen.
Žene ne žele da dijele život, po prvi put u istoriji čovječanstva sve veći broj žena želi da proživi život. Sama autorka je to izrazila u procentima, htjela bi brak ali isto tako želi da bude samostalna i nesputana, ne želi da bude onoliko emotivno vezana za nekog muškarca koliko je bila u nekim vezama iz mladosti, ali to ne znači da namjerava da živi u celibati i bez ljubavi. Htjela bi potomstvo ali ne bi htjela da bude žrtvovana na oltaru porodičnog života. Znači, nastao je, uslovno rečeno, novi ekvilibrijum, balans između danas ravnopravnih afiniteta koji su do juče djelovali nepomirljivo. Ali, danas postoje i ostvarivi su novi modeli porodica (tipa: samohrana majka), vanbračne veze, veze na daljinu, istopolne veze, veze sa životinjama i sl. Generalno gledano, sve manje smo spremni da "robujemo" jedni drugima, u svim aspektima života, i starim običajima. Možda otuđenje nije negativna pojava, možda je to samo dio "pubertetskog razvoja" kroz koji prolazi naše društvo na putu ka novom dobu.
Meni se čini da je autorka priloga upravu.
Žene su se emancipovale, oslobodile tereta prošlosti i hrabro zakoračile naprijed u neko doba u kojem vladaju nova pravila, koja su za sada strana i nama i njima. Mi živimo u periodu razvoja nove žene, samostalne, obrazovane, emancipovane - potpuno slobodne. Ne mogu da shvatim da većina muškaraca od takvih žena još uvijek ima očekivanja koja su u skladu sa nekim prošlim vremenima. Da rinta, pere, kuha, podiže djecu, ćuti - trpi i gleda kako joj život prolazi dok robuje.
To je kao u pubertetu kada prolazimo kroz fiziološke promjene koje nas zbunjuju ili čine nesigurnima, kada se mijenjamo i otkrivamo nove istine o nama, o našim mogućnostima, o našoj ulozi u društvu i sl., tako i žene sada otkrivaju novi svijet i uloge nove žene u tom izmijenjenom društvu. To može biti zbunjujuće iskustvo ali nema razloga za paniku, to je prirodan proces.
Savremena žena i svaremeni muškarac sve više cijene svoj život, svoje potrebe, ambicije, želje, snove, afinitete. I u skladu sa time, bar se meni tako čini, sve manje žele da daju i ustupaju svoje vrijeme, ljubav, pažnju... a sve više pokušavaju da izvuku što više iz tog kratkog ali čarobnog trajanja kroz svijest i materiju, kroz ono što je stvarno i ono što je imaginarno, kroz ono što osjećamo i ono što proživljavamo.
Ne treba osuđivati samce, ni muškarce ni žene. Oni stvaraju nova običajna pravila i utiru nove staze i načine življenja za novo doba.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
.
