Pa onda vam ništa drugo nije ni preostalo pa kratite vrijeme buljeći u ono što i gleda white trash (serije o bogatašima u 80% slučajeva), do sledećeg obroka u fast food restoranu
Znate li šta bi meni srcu bilo blisko?
žena, sin i kćerka;
skromna ali topla i sigurna kuća negdje na periferiji, jednostavan i kvalitetan auto;
ja radim negdje u industriji i primam redovnu platu, žena se zaposlila kao pravnica, djeca u školi;
5 dana nedeljno radimo i svršavamo sve svoje obaveze, 6. dan odradimo kućne poslove, 7. dan idemo na selo ili na izlet;
imamo svoje običaje i čuvamo svoju vjeru, svaki dan se obnavljamo, djecu štitimo od negativnih uticaja sa strane (igrice, televizija itd.

)...
Je li moguć takav život danas? Takav način života u npr. New Jerseyju sve češće se zaozbiljno shvata pa narod živi po svome, ali u Banja Luci to je postalo nemoguće i zamisliti, vremena su sve nemilosrdnija i stresnija, a nesigurnost upravo najteže pada.
Mi zapravo ni ne primjećujemo svoju nesigurnost jer smo zaokupljeni zamjenama za život, prije svega ekranom.