elektra je napisao:
Mozda je sebicno sto bas zelimo djecu sa svojom DNK, a koliko je tek sebicno nemati djecu.
Razmislite, neko je nas donio na svijet. Omogucio nam je da disemo, rastemo, ucimo,...da postojimo, a mi ne zelimo djecu jer: prevelika je to obaveza, mozda necemo moci da ga skolujemo bas na onom faksu koji bude zelio, moracemo se odreci zimovanja jer treba kupovati pelene, nismo spremne na strije,...
Sta bi bilo da je tvoja (moja) majka tako razmisljala? Srecom nije!
Baš tako. Djeca su čudo, i blagoslov je biti roditelj.
Svi mi razmišljamo u stilu "dok završim fax, nadjem posao, zaradim pare pa putujem uživam par godina, pa onda opet zaradim pare, pa ako dovoljno para imam na bankovnom računu e sad ću roditi dijete". I gle čuda već sam u 35,6,7oj pa izračunaš da ćeš biti u poodmaklom klimaksu a dijete ti u pubertetu. Propast. Vidiš ženu koja vodi dijete za ruku i kontaš da li mu je mama ili baka?

Mada je to manje bitno. Manje je bitno i to da li ćeš mu moći priuštiti fakultet koji ono poželi negdje vani, koliko je bitno kakav ćeš mu roditelj biti. Žena u 35oj nema isto strpljenje kao žena sa 28 godina, a živaca i strpljenje treba beskonačno da podigneš dijete, žene u klimaksu "polude"

nije im ni do njih samih, a dijete pubertetlija i trebaš se izboriti sa svim tim. Ajd barem si zaradio/la pare pa ćeš i sebi i djetetu moći priuštiti razgovore sa nekim dobrim psihićem. (moje razmišljanje, jer sam i sama tako planirala i organizovala sebi život, ništa lično nikom).
Ljudi ko želi i hoće - može. Uz dijete se sve može postići, sve ostalo su izgovori i strah od odgovornosti i obaveze. Poštenije je reći ne želim da imam dijete(za sad, bez objašnjavanja i pronalaženja razloga i izgovora). OK, to je lična stvar svakog od nas.
Uostalom, kod nas vlada opšta nekultura pa svak sebi uzima za pravo, i misli da treba znati kad će ko imati dijete i zašto ga nema još uvijek. To je najintimnija stvar svakog pojedinca i ne vidim zašto bi se neko bilo kome pravdao ili objašnjavao takve stvari.