Citiraj:
Pominje se da je život na zapadu lagodan. Meni ništa nije lagodno u gubljenju (da, gubljenju) većine dana na poslu i putu do posla i nazad do kuće. Radi se ako se ne varam 8 sati uz sat pauze što je 9 sati na poslu, još ako se putuje duže do posla i nazad onda ode cijeli dan na posao. Čovjek kad se vrati bude preumoran, malo gleda TV pa na spavanje i sve ispočetka. Nije ni čudo da su depresija, nervoza, psihoanalize, samoubistva u porastu.
Ja mislim da bih radije imao radno vrijeme od 4 sata za platu 400E nego 8 sati za 800E. Osim jedino ako ne bih mogao živjeti sa platom od 4 sata radnog vremena.
U prevelikom broju slučajeva se život po "zapadnim" aršinima svodi na podmirenje osnovnih potreba i sve u vezi toga, i to je u raznim vidovima praktično jedina preokupacija, uz jedan ili više "ispusnih ventila" (koji su u stvari rekreacija, ali vrlo malo ili nikako zaista ispunjavaju čovjeka).
Oni kojima odgovara da ljudi tako žive (jer su tako najpogodniji za manipulacija svih vrsta) svjesno sa svih strana usmjeravaju razmišljanja ljudi samo na zadovoljavanje (materijalnih) potreba i na stvaranje novih "potreba" koje tek treba zadovoljiti (da slučajno ne ponestane o čemu da se razmišlja i da se slučajno ne bi razmišljalo o čemu drugom).
Sve ostale nematerijalne vrijednosti se (lijepo i privlačno) pakuju i serviraju u vidu površnih surogata ("za zauzete") i "troše" kao i svaka druga roba.
Kosa mi se na glavi diže kada i na našim reklamama čujem da su struja ili voda roba, a sve po ugledu na taj sitem vrijednosti.
Još malo pa će i molitvu proglasiti robom. Doduše, praksa da je molitva roba je već ustaljena i kod nas i za to nam nije zapad kriv, ali jeste ono isto što je trulo i tamo: gledanje materijalnog interesa iznad i ispod svega i u svemu. Ta truležje univerzalna odakle god dolazila. I treba joj se suprotstaviti.
A Vader je vrlo lijepo skrenuo pažnju na jednu vrlo bitnu činjenicu:
umjesto da zapadni svijet razvoj tehnologije i materijalnih dobara usmjeri što više na
oslobađanje čovjeka od razmišljanja o podmirenju materijalnih potreba a sve u cilju što većeg
slobodnog vremena i što bogatijih aktivnosti u tom slobodnom vremenu, faktički ljudi robuju materijalnom čak i više nego u vrijeme kada je velika većina ovisila o fizičkom radu i bila nepismena.
Dakle, i ja bih uvijek glasao za kraće radno vrijeme i pristojnu platu, nego duže radno vrijeme i sjajnu platu, ali i za društvo u kojem su briga i napori usmjerena na čovjeka i njegove probleme i potrebe
svih vrsta, i koje nije zasnovano na pukom materijalnom interesu (samo "pošteno" pa ko koga prevesla).
Takođe, pogotovo u posljednje vrijeme karakterističan je trend vezivanja ljudi i čitavih naroda za banke i finansijeske institucije kreditima. Naime, većina prosječnog stanovništva je praktično dužnik nekoj banci zbog bilo čega.
I kod ljudi se polagano
uvlači svijest da je to normalno i da drugačije i ne može. I izbija im se tlo pod nogama
jer praktično nemaju materijalnu nezavisnost. Asvi znamo koliko je to važno i da bez toga nema prave slobode za ljude. Jer su dužnici. I to zelenašima i lihvarima koji nisu nimalo sentimentalni.
A dug je zao drug!
Ljudi to ne osjete kada je stanje "redovno" i stabilno. Ali ne znam da li su svjesni koliko im je to nožpod grlom. To nema veze sa onim socijalističkim kreditima od prije rata (pa i oni su nam u stvari dijelom i došli glave), ovo je surova i opasna stvarnost iako lijepo upakovana u glamurozne ustanove (uglavnom banke) i u odijelima utegnute službenike.
Ali ne daj Bože takvog ropstva nikome. To je tek noćna mora. Avaj, već su mnogi u ropstvu.
Moj bivši radni kolega je bio žirant jednom drugom kolegi, i sada mora da plaća njegov dug. Pored svoje muke (i sam je opterećen kreditom, stambenim naravno) mora da rješava i tuđu. Sačuvaj Bože!
Takođe, kada sam se prije skoro četiri godine zaposlio u jednoj dobroj firmi, mislio sam, dobro je sada sam riješio egzistencijalne probleme (izdržavam porodicu). Ali avaj
sigurnosti na duže staze više nema nigdje, dočekah skoro potpunu propast firme (i mjesece bez plate), a kada je firma napokon u zadnji čas iščupana (prodata) onda je dosta ljudi otpušteno, a oni što su ostali imaju mnogo više posla nego kada ih je bilo skoro dvostruko više. I da ne bih rekao nešto indiskretno, dosta je bilo.
Ali jao nama ako se ovako nastavi i ako zaista pođemo tamo kuda smo krenuli. A svi nas ubjeđuju da je to "Eldorado". A uskoro ni njima to više neće biti a kamoli nama.
Ko je tražio argumente mislim da ih ima dovoljno, mislim na sve što je dosad izneseno, uključujući i neposredna svjedočanstva ljudi koji znaju kako je na zapadu bilo a kako je sada.
Ali očito, oni koji svoju viziju blagostanja zasnivaju isključivo ili skoro isključivo na podmirenju materijalnih potreba, njima je zapad privlačan i jednostavno ignorišu ova upozorenja.
Još uvijek.
Meni nije do toga ni najmanje. Ovdje je loše i biće još gore ako se ne počne raditi da bude bolje (ali ne po zapadnim aršinima), ali
bar ima nade da se nešto iz korijena promijeni i okrene na drugu stranu.
A tamo, sumnjam. Daj Bože. Možda bi se ipak spasli onoga što im je već spremno.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
....a u isto vrijeme nisam dushevno niti prazna, niti zanesena materijalnim, niti otudjena od prijatelja i osjecajnosti .....
