Micelijus je napisao:
Јој што би вам ја избрисао све на том усраном енглеском језику, немате појма...
За друга Мицелијуса и наше духовно благо, од чика Ршума:
KAD BI MI NEKO REKAO
Kad bi mi neko rekao
kako je život stekao
kojim je parama platio
i pošto bi ga vratio
Kad bi mi neko rekao
kako je vazduh stekao
kome je pisma pisao
da moli da bi disao
Kad bi mi neko rekao
kako je sunce stekao
kojim se smehom smejao
da bi se džabe grejao
Kad bi mi neko rekao
kako je vodu stekao
na kojim je mukama bio
da bi besplatno pio
Kad bi mi neko rekao
kako je zemlju stekao
kome je dušu prodao
da bi po zemlji hodao
Kad bi mi neko rekao
kako je majku stekao
kojim je nebom kružio
da bi oca zaslužio
IZA PRVOG UGLA
Iza prvog ugla
neki đavo čuči
neka muka čeka
da čoveka muči
Iza prve gore
pa u drugoj gori
čeka neka mora
da čoveka mori
Na životnom putu
pa iza krivine
čeka neka briga
da čoveka brine
Tamo gde u travi
cveta ljutić žuti
čeka neka ljutnja
da čoveka ljuti
Kad bi čovek znao
za sve što ga čeka
ne bi se ni rađao
u liku čoveka
Već bi bio ptica
ili vredna pčela
ili samo bagrem
negde nakraj sela
и чика Душка:
Sve što raste...
Sve što raste
htelo bi da raste
- Neka raste
i treba da raste!
Sve što cveta
htelo bi da cveta...
- Neka cveta
i treba da cveta!
Neka gleda
sve što ima oko,
svako krilo
nek leti visoko!
Leteti, leteti, lepo je leteti!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Sve što leti
htelo bi da leti...
- Neka leti,
i treba da leti!
Sve što peva
htelo bi da peva...
- Neka peva,
i treba da peva
Neka skače
sve što ima nogu,
neka trči
svi koji to mogu!
Skakati, skakati, lepo je skakati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
Sve što trči
htelo bi da trči...
- Neka trči,
i treba da trči!
Sve što kljuca
htelo bi da kljuca...
- Neka kljuca,
i treba da kljuca!
Neka peva
sve što ima glas,
niko lepše,
vedrije od nas.
Pevati, pevati, lepo je pevati!
Živeti, živeti, lepo je živeti!
или тета Деса:
Krvava bajka
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isti su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đackoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške...
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redova celi
uzeli su se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.
Господин Мика Антић:
Plavi čuperak
Plavi čuperak obično nose
neko na oku,
neko do nosa,
al ima jedan čuperak plavi
zamislite gde?
- U mojoj glavi.
Kako u glavi da bude kosa?
Lepo.
U glavi.
To nije moj čuperak plavi,
vec jedne Sanje iz šestog "a"
Pa šta?
Videćeš šta - kad jednog dana
čuperak nečije kose tuđe
malo u tvoju glavu uđe,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo... pa pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice
pa šaljes tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš - a sve koješta učiš.
Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš nokte i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje.
I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka- pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.