2.1 i 5.1 sistemi su generalno dobri samo za gledanje tj. slušanje filmova!
Zbog strašnog potenciranja bassa (LFE) i deficita srednjih (nema nigdje normalne mid membrane u sistemu) za muziku su
katastrofa!
Znači... pošto je 99% danas poznate muzike rađeno u stereo sistemu - sve što vam treba je kvalitetan
stereo sistem! E sad... kvalitetan stereo sistem u principu - "kvalitetno" i košta! I tu negdje i leži problem!
Zbog deficita materijalnih sredstava malkice lagimo sebe, ali... to je već druga priča!
Dodatni problem je (ako sam dobro razumio) što bi ti da
praviš muziku a ne samo da je slušaš! U suštini... glavni problem sa kojim ćes se tu sresti je transfer napravljenog na druge sisteme; jer nije rijedak slučaj (štaviše, pravilo je) da muzika napravljena na tvom sistemu zvuči do jaja
na tvom sistemu! Ali je zato na svakom drugom sistemu - katastrofa!
Da skratim priču... tebi trebaju studijski monitori! A tu bukvalno važi ona narodna: Kol'ko para tol'ko muzike!
Što se zvučne karte tiče...
Danas, zahvaljujući lažima trgovaca računarskom opremom, imamo mit koji kaže da je najbolja zvučna karta na svijetu Creative Audigy Platinum ili Gold ili već nebitno kako... Ako pitate - zašto? Dobićete odgovor - zato što košta 400KM! I tu većina laika ode kući sa osmjehom na licu i preskupo plaćenim govnetom u kesi!
Ako ja kažem da je moja zvučna karta (koja btw. i nije ništa posebno) košta 3 puta više od Audigyja dovoljno li je da istom logikom osporim kvalitet "najbolje"?!?
Elem, kada su u pitanju zvučne karte za profesionalni rad sa muzikom, postoje neki realni zahtjevi koji se postavljaju pred te karte. Prvenstveno morate imati u vidu kompatibilnost te karte sa profesionalnim softverom koji ćete da koristite; a ogleda se u posjedovanju kvalitetnih i ažurnih ASIO drajvera! Karta koja nema te drajvere teško da će proraditi kako treba!
Pored toga... karta mora zadovoljiti osnovne uslove Free Latency Monitoringa (iliti kad sviraš da ne kasni), te odgovarajući dinamički opseg konvertera i propisane modove rada (tj. bitsku dubinu i frekvenciju semplovanja)! Recimo da će kartice koje podržavaju 24-bitnu konverziju i frekvenciju semplovanja od 48kHz sasvim zadovoljiti vaše potrebe! Postoje modeli i sa frekvencijom semplovanja od 96kHz ili čak 192kHz, ali se ti modovi rada u amaterskoj praksi dosta rijetko koriste!
Zatim, karta mora podržavati vama potreban broj kanala (što ulaznih što izlaznih). U praksi su to (za početak) obično dva ulazna kanala i dva izlazna kanala. Mpže i biti puno! I previše...
I još jedna bitna stvar... mogli bismo je nazvati Dodatnom Opremom Karte, a u nju uglavnom spadaju odgovarajuća mikrofonska ili instrumentalna pretpojačala, kontrola monitoringa, digitalne konekcije, MIDI podrška...
Da na kraju ne bude kako sam puno pričao, a ništa nisam rekao...
Svim gitaristima toplo preporučujem
Line6 TonePort UX1 interfejs, ili ako imaju nešto više novca - jači UX2 (i sam ga posjedujem kao jednu od zvučnih kartica).
Karta ima odgovarajući preamp za gitaru, a što je najljepše i kompletan sofver sa simulacijama čuvenih gitarskih pojačala, koji sasvim dobro odrađuje posao!
Za početak i previše...
_________________
'The Funk' is the space that lives between the notes!
