Da ne ulazimo puno u dubinu, situacija je otprilike ovakva: brzina prenosa zavisi od širine kanala, modulacije, FEC-a i guard intervala. Širina kanala na 2.4 GHz bandu je 20 ili 40 MHz, dok je na 5 GHz bandu 20, 40, 80 ili 160 MHz (zavisno od standarda). Duplo širi kanal nudi duplo veći protok. Zarad jednostavnosti, reći ćemo da 20 MHz kanal nudi protok od oko 25 Mbps (na najjačem modulacionom profilu). Dakle, ako se koristi duplo širi kanal (40 MHz), može se izvući oko 50 Mbps protoka. Druga tehnika, koja se koristi za povećanje protoka je MIMO, gdje se koriste dodatne radio jedinice i antene, odnosno streamovi. Ako uređaj podržava 2 streama, izvući će duplo više protoka od uređaja sa jednim streamom. Naravno, bilo šta od ovoga mora biti podržano sa obe strane; ako AP (ruter) podržava dva streama, a uređaj (telefon) jedan, u komunikaciji će se koristiti samo jedan stream. I tu dolazimo do te magične cifre od 100 Mbps: ako AP (ruter) radi na 2.4 GHz, koristi 40 MHz širok kanal i podržava MIMO, može se izvući ta cifra. Problem 2.4 GHz spektra je zagušenost, teško je naći 40 MHz slobodnog prostora, te se sam AP (ruter) bori sa ostalima, te u uslovima velike interferencije spušta modulacioni profil, samim tim smanjuje efektivnu brzinu prenosa podataka. Prednost 5 GHz banda je čistiji spektar, širi frekventni opseg, kao i širi kanali (samim tim i veće brzine). Ko ima priliku da koristi i 5 GHz, radiće mu bolje, a samim tim će osloboditi kapacitet uređajima koji rade na 2.4 GHz.
_________________
|