Mislim da je brak izuzetno ozbiljna prekretnica zivota,ali i jedno bozansveno kruisanje velike ljubavi i srece!
Jos uvijek sam mlada da mislimo o braku, ali imam svoju viziju i shvatanje braka.
Mozda ce neki reci da sam ostatak proslih vremena, ali ja vjerujem u brak i ljubav do kraja zivota, i mislim da je to nesto najljepse sto covjeku moze da se desi!
Mislim da na planiranje braka u velikom broju slucajeva utice odgoj i porodicni zivot roditelja, koji sluzi za primjer djeci.
Ja sam odrasla okruzena ljubavlju, u kuci punoj razumijevanja, vrlo sloznom i harmonicnom braku mojih roditelja, a i oni svojih roditelja, tako da sam ubijedjena da je sve to uticalo i na moje ponasanje kao i poimanje bracnih odnosa, povjerenja i medjusobne tolerancije.
Mislim da brak ne treba da bude produkt interesa, tudjih nametanja i slicno.
Totalno sam protiv braka iz interesa, prividnog braka, braka na papiru, zbog ostvarenja nekih ciljeva(odlaska u inostranstvo, uspjeha,bogatstva itd..)
Brak je svetinja i takvo nesto zloupotrijebiti zbog gore navedenih ciljeva je po meni grijeh.
Cak iako se takvo nesto desi, po meni je to jedna velika mrlja u zivotu,za sva buduca desavanja!
Takodje ne svidjaju mi se brakovi koji su posljedica samo trudnoce, tj.neodgovornog sexualnog zivota. Zbog toga mladi stupaju vrlo brzopleto u brak, ne upoznaju se dovoljno, i tada nastupaju komplikacije.
Mislim da je za brak potrebna prava i istinska ljubav, osjacaj koji preplavi cijelo moje tijelo, i najsitniji kapilar moga tijela, istinsko razumijevanje druge osobe,postovanje, podrzavanje, pozuda u svakom pokretu. Po meni je to ono osnovno sto ce da drzi dve osobe da zive istim duhom, da streme ka istom cilju, da se drze skupa do kraja zivota.
Totalno sam protiv prevare, bilo da se radi o braku ili vezi. Ako dodje do prevare, a muz ili zena , ili decki i djevojka, tvrde i mole za oprostaj, ocigledno je da tu nesto nedostaje i da vise to nije to to.
Ne bih imala snage za prevaru, jer voljeti nekog znaci voljeti ga cijelim bicem, i zeljeti i osjecati samo njega, prema tome sve ostalo nepostoji....
Sto se tice bracne zajednice, ipak mislim da mladi treba da nadju nacin da zive odvojeno, da sami stvaraju svoju srecu i ritam zivota.
Tu se namecu i teske zivotne prilike, losa ekonomska situacija,tako da je bar u nasem drustvu sve to malo teze izvodljivo, nazalost.
No ipak treba teziti ka tome!
I na kraju mislim da sa brakom ne treba zuriti, ako je prava ljubav u pitanju za sve ima vremena. Treba biti dovoljn zreo za brak, bracne obaveze, zivot, imati smjelosti , snage i mogucnost da ispunis i izdrzavas porodicu.
Najlakse se potpisati za papir, ali treba steci prvo mogucnost da obezbjedis udobnost i siguran zivot svojoj porodici!