|
Hahaha, ideja je super. Posto predpostavljam da ce sada svi da pisu o pogotcima a ne o promasajima, evo ja cu da malo popravim prosjek. Pisat cu o TOTALNOM PROMASAJU...
Ima tome nekih dva-tri mjeseca, ne sjecam se tacno datuma, inace ih ne pamtim dobro. Krenuo ja iz Sarajeva za Prijedor da se nadjem sa nekom rajom sa foruma a usput da "posjetim" i svoju djevojku u Prijedoru. Sve je bilo dobro, sjedili smo svi skupa u Papa Joe-u do neka doba dok moja draga nije pocela ocima da daje znak da joj je malo dosadilo i da bi ona radije da se "igra" sa nekim drugim "igrackama". Dobro, mislim ja, idemo malo da se provozamo okolo, pa cemo vec naci neko mjesto za "onako usput". Obzirom da je vec bilo oko pola jedan poslije ponoci, odlucim da vozim na nase staro mjesto gdje smo to mnogo puta uradili u autu. Ranije Ultra imao Golfa II, ma bio udoban za te stvari i prostran ko spavaca soba. Sada uzeo od Rent-a-Car-a malu Opel Corsu. (Ovo je manje vise nebitna informacija u sklopu cijele price. Bitno je samo spomenuti da je to auto bilo potpuno NOVO i da nije bilo moje). Tako, doveze Ultra do svoje stare loge na jednom puticu koji se sa magistrale spusta ka rijeci Sani. Ma, hiljadu puta sam tuda ljetos prosao bez ikakvih problema. Samo, zaboravio Ultra da je sada skoro zima i da Sana obavezno plavi u to doba godine. I stvarno, krenem se ja spustati niz putic i sve OK. Medjutim, put sve losiji i losiji a Ultra svjestan da je vec na pragu da se "obraduje" tjera auto samo naprijed i naprijed. Odjednom auto upade u neku rupu koja je bila ispunjena vodom, tako da nisam mogao ni ocijeniti da je toliko duboka. Auto se oslonio podom na zemlju i blato a tockovi samo vrte u prazno. Divota... Vec je negdje oko 1 sat iza ponoci a Ultyra se jos pokusava izvuci iz blata. Bezuspjesno... Mala mijenja boje, trebala je vec biti kuci, a stanuje nekih 7-8 kilometara od "mjesta nesrece". Ultri poceo da spada, hahahaha. Otvotim vrata da izadjem iz auta i zagazim napolje, kad imas sta da vidis. Svuda oko mene blato, voda i sas, tako da bucnuh nogom po sred barustine i upadoh skoro do koljena. A voda autu dosla do pragova, samo sto nije pocela da ulazi unutra. Jooooj, panika! Nije panika sto necu nista guziti, vec sto sam sada ovako nemocan da sam sebi pomognem. Ni sebi ni njoj. Jebi ga, zivot je pun iznenadjenja. Uzme onda Ultra mobitel i nazove rodjaka koji ne stanuje daleko odatle. Dodje role sa TRAKTOROM i u dubokim cizmama. Trebalo mu je jedno sat vremena dok nije shvatio odakle ga zovem i gdje sam zapao sa autom. Prikaci auto za traktor i poce da me izvlaci iz gliba. Necu pretjerati ako kazem da je "akcija spasavanja" trajala cio sat. I napokon, kada smo bili slobodni od blata, posalje Ultra rodjaka kuci a sa dragom se uputi u pronalazenje novog mjesta. I, naravno, nasli smo novo mjesto, Bog ga blagoslovio, samo nekih 200 metara nize. Dalje se ne govori, dalje se zvizduce, hahaha.
Uglavnom, bio je to za mene promasaj svih vremena. Nikad gore... Ne daj Boze ikome ikad!!!!
_________________
Ko se s ULTROM kaci, zivot mu je KRACI!
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
