http://uncyclopedia.wikia.com/wiki/CroatiaA tek ovaj slučaj! Priznajem mnogo zanimljiviji!
Citiraj:
"Ја мислим да су нама Хрвати сад страшно опасни јер је Хрватска постала нуклеарна сила, набавили су атомско оружије, озрачене калашњикове из Мађарске. Нама Србима ће бити најопасније кад их ускоро буду масовно бацали у Саву па радијација допре до Београда. А што се ове њихове армије тиче, знате то двадесет, тридесет четника решава све. Кад метак из томпсона погоди Хрвата у чело оба му ока одмах искачу. А када рафал погоди преко врата одмах остаје без главе нема потребе да га кољу."
~ Војислав Шешељ на тему Хрвати и Хрватска
"Тко год у Загребу воли своју домовину, неће вјешати мокру одјећу на балкону. ‘Жено, Бог те мазо, мичи се одатле, хоћеш да нас из НАТО савеза због тебе избаце!’"
~ Јутарњи лист на тему Немојте да нас због вас избаце из НАТО-a.
Hrvati tvrde da Hrvatska postoji najmanje tisuću (hiljadu) godina i da su oni narod tisućugodišnje kulture i euro-katoličke uljudbe (civilizacije). Takođe tvrde da nisu ni ukakvom srodstvu sa Srbima, i misle da žive u (srednjoj) Evropi. Evropa zna za Hrvate od 1941 i ne razlikuje ih od Srba. Geografski ih locira na Balkanu, a po standardu i kulturi - južno od Ugande. Kada Hrvati ne razgovaraju o Srbima, onda se prepiru o tome ko ume više i bolje da psuje na hrvatskom. Veoma su ponosni na činjenicu da je njihove psovke nemoguće prevesti na bilo koji strani jezik - jer su im psovke briljantne. Kada je Hrvatu preko glave zemlje u kojoj ga je Bog blagoslovio da živi, on ode da živi u Nemačku, u kojoj je već više Hrvata nego u samoj Hrvatskoj. Dok god živi u Nemačkoj - ne prestaje da govori kako je Hrvatska najlepša zemlja na svetu.
Hrvatska nema istoriju, ona ima povjest. Povjest su počeli da pišu hrvatski povjesničari u sedamnaestom veku.
Mapa Hrvatske liči na slovo S (iako neki tvrde da je to u stvari bumerang, ili čarobna banana), što takođe pokazuje kako su Hrvati vredan narod. Toliko su umorni posle rada da moraju leći i spavati još nekoliko sati svakoga dana. Ovo se dešava, naravno, svakom ako on/ona ne uspe da dobije pravu količinu narodne droge - trač kafu toga dana. Stvara se užasan osećaj "mrzi me" i "neću".
Glavni grad Hrvatske zovu Zagreb, uglavnom naseljen studentima i ostalim vrstama ljudi koji nisu rođeni u Zagrebu. Postoji urbana legenda o ljudima koji se u stvari rađaju u Zagrebu, ali su svi svedoci nestali pod sumnjivim okolnostima. Ne postoji dokaz da su ljudi rođeni u Zagrebu u bilo kakvoj srodnosti sa dodo pticama. Takođe, ne pokušavaj naći travu u Zagrebu! Svu je ispasla stoka misteriozno stigla sa istoka. Stvarno postoje dve zemlje u Hrvatskoj, unutrašnja (aka Slavonija i Središnja Hrvatska), koja je bila deo Mađarske hiljadu godina i stoga misli da je u stvari Austrija, i priobalna zemlja (aka Dalmacija,Primorje i Istra), koja je bila deo Mletačke Republike tisuću godina i stoga misli da je u stvari Italija. Ova dva dela zavide jedna drugom; unutrašnjima se zavidi na bledoj koži i zavisnosti od kafe; priobalcima se zavidi na gostoprimstvu stranih turista i trajnom tenu. Oni nemaju ništa zajedničko osim religije (pričaju različitim dijalektima Hrvatskog) i gostoprimstva prema Srbima. Stranac može prepoznati u kom se delu zemlje nalazi samo gledanjem u lokalno stanovništvo. Ako sede ispred svojih kuća, verovatno je u Južnoj Hrvatskoj. Ako sede ispred svojih kuća, verovatno je na Islandu. Hrvati imaju dugu istoriju otcepljivanja s kim kod da su bili ujedinjeni (Romani, Germani, Austrijanci, Česi, Mađari, Slovaci, Slovenci, Srbi, Makedonci, Montenegrinci, Bosanci, Klingonci, Štrumpfovi, Teletabisi, itd.).
Život u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se danas živi mnogo bolje nego u vreme eks-Jugoslavije. Danke Dojčland! Demokratija se vidi na svakom koraku (Kroz otvorena vrata demokratije prvo prođu lopovi - kaže Stanislav Ježi Lec, koji je bio Poljak). Možeš nesmetano obući ustašku uniformu, iđi na koncert Marka Perkovića Tompsona i pevati Jasenovac i Gradiška stara (Danke Dojčland!) i uživati u javnim tučama Torcide i Bad Blue Bojsa. Drogu možeš da kupiš baš svadge. (Nekad nam je bilo mnogo gore, danas nam je mnogo dolje - suvremena hrvatska pučka poslovica.) Zli jezici, truli Zapad i srbokomunistička propaganda govore i pišu kako su ljudi u Hrvatskoj bez posla i novca i kopaju po kantama za smeće, terajući pri tom pse i lisice. Hrvatska vlada takve izmišljotine i laži demantuje redovno u svakom večernjem TV dnevniku (Što je više kleveta i laži - život im je miliji i draži). Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, je donio uredbu po kojoj će se kazniti svako na mestu ko se ipak drzne da kopa po kantama za smeće. Psima i lisicama dozvoljeno unapred i oprošteno.
Gvozdena volja i duh Hrvata ih vodi napred, u snove o Četvrtom Rajhu i nemačkom standardu života. Najveća stečevina hrvatske euro-katoličke uljudbe su slobodni izbori na kojima Hrvati mogu slobodno glasati za koga hoće. Ko će biti izabran - zavisi od toga ko i kako broji glasove.
Nauka
Nauka se na hrvatskom kaže znanost. Pa, ako se već ne zna - neka se zna: Hrvat je izmislio perpetuum mobile! Ovo znamenito "izvješće" dolazi direktno od hrvatske državne "izvještajne" agencije Hine (od 24 februara 2000) i to na engleskom: Miroslav Stabek, an inventor from Sarajevo, on Thursday publicly presented in Zagreb for the first time his gravitational engine, on which he worked for 20 years. Kako "izvješće" dolazi od Hine, sumnji ili prigovora nema! Nadalje se kaže: The inventor announced all proceeds from the product over the next two years would go to the Croatian state budget. Nećemo ovo prevesti na srpski - jer se bojimo da ne pokvarimo originalnost zadovoljstva koje daje čitanje "izvješća". Onaj ko hoće više da zna o ovome znamenitom "znanstvenom" otkriću, neka čita na [1].
Sve ovo o hrvatskom perpetuum mobile pomaže Hrvatima da konačno dokažu kako je Tesla uistinu poslao telegram (čija je jedina kopija ona koja je "tiskana" u Zagrebu) u kome se kaže kako se je Tesla (Srbin 100%) dičio svojim srpskim "podrijetlom" i "hrvatskom" domovinom - koja se je u vreme njegovoga rođenja zvala Vojna krajina i bila pod direktnom upravom bečkoga cara.
[uredi] Privreda
Privreda se na hrvatskom kaže gospodarstvo. Dolazi od ideje kako ne treba raditi nego samo gospodariti. Hrvati su, kaže ista teorija, raskrstili sa marksizmom koji tvrdi kako je rad merilo vrednosti. Otud su fabrike prestale da postoje, ili su prodane strancima. Hrana se takođe ne proizvodi nego uvozi jer se i njivama treba gospodariti a ne raditi na njima. Njive će takođe biti prodane ili će zarasti u korov. Glavne grane hrvatske privrede su:
* zaduživanje u inostranstvu
* uvoz
* prodaja svega što se može da proda
* droga
* dušobrižništvo
Zaduživanje u inostranstvu je striktno u funkciji uvoza. Uvoziti samo mogu dokazani Hrvati, domoljubi i dobri rimokatolici. Po rezultatima zaduživanja i uvoza Hrvati su na samom svetskom vrhu. Glavni moto zaduživanja je: Bog i Hrvati - uzajmi a ne vrati. Država se brine za stalni dotok novca iz inostranstva. Ako zbog nečega nema novoga zajma, onda se nastoji nešto da proda kako bi uvoz nesmetano tekao. Prodaju se banke, fabrike, hoteli, telekomunikacije - dakle sve ono što zaudara na omrznuti komunizam i eks-Jugoslaviju. Cene nisu važne ukoliko hrvatski domoljub koji prodaje nešto u ime države - pri tome dobro zaradi. Svako ko nema mesta u vrlo unosnom biznisu zaduživanja, uvoza, ili pomenute prodaje, može se okrenuti biznisu sa drogom - bilo kao potrošač, bilo kao snabdevač. Ovaj biznis je toliko popularan da su u njemu kao snabdevači aktivni policija, vojska, popovi, učitelji. Potrošači su uglavnom omladina, ratni veterani i ostali deo nezaposlenog stanovništva. Dušobrižništvo je inovativna grana hrvatske privrede koju je uvela rimokatolička crkva kao zakonita naslednica komunističke partije Hrvatske, znane pod imenom SKH. Dakle, svaki građanin nezavisne hrvatske države mora platiti porez crkvi. Zauzvrat, crkva (rimokatolička) se brine o dušama svih hrvatskih građana nezavisno od njihove političke, nacionalne i verske pripadnosti. Crkveni je blagoslov potreban kad se rodiš, pođeš u školu, pođeš na studij bilo čega, tražiš posao, slaviš Božić (Ko bi reka da je bilo lani, da će Božić slavit partizani!). Kad umreš, proveriće se jesi li, kao dobar Hrvat i katolik, dolazio redovno na misu i koliko si ostavio u škrablicu. Pa tek onda tvoji najbliži mogu očekivati opelo i misu zadušnicu za tebe.
Uspesi hrvatskoga gospodarstva su ogromni:
* Dug = 42.7 milijardi eura krajem 2009 uz kamatu od 10.7%.[2]. Ovaj je podatak možda srpsko-četnička propaganda - nismo proverili. Hrvatski domoljubi pišu u Jutarnjem listu 22 novembra 2008 [3] Hrvatski vanjski dug iznosio je oko 9 milijardi dolara u času smrti predsjednika Tuđmana, popeo se na 15 milijardi predzadnje godine madnata premijera Račana, a sada je oko 35 milijardi eura, tj. gotovo 44 milijarde (malčice usahlih) dolara. Kamate dospjele ove (a kamoli sljedeće) godine veće su od realnog rasta nacionalnog brutoproizvoda, što znači da je Hrvatska poslije njihove otplate objektivno u recesiji.
* Zahvaljujući uvozu, cene su stabilne i na svetskom nivou. Plate su čisto hrvatske koje većini stanovništva garantuju uspešno gladovanje uz redovan blagoslov matere crkve.
* Prodalo se dosta ali ima još toga dosta da se proda - ostale su šume, reke, njive, Jadransko more.
* Broj ovisnika od droge je oko 250 000 i raste svakim danom.
* Rimokatolička crkva je sagradila veliki broj crkava sa pozlaćenim tornjevima, dobila nazad sve što joj je pre nije nikad bilo oduzeto
Krleža je jednom ustvrdio kako je kultura nešto što ne postoji kod Hrvata. Pročitajte ostatak teksta kako biste videli koliko je Krleža bio u zabludi.
[uredi] Narod
Hrvati su veoma gostoljubiv i prijateljski narod (što nikako ne važi za Slovence ili Srbe - za neprijateljstvo prema njima postoje "povijestni" i "uljudbeni" razlozi). Svi su Hrvati pobožni, idu redovno u crkvu, mole se bogu i misle kako Bog nije na nebu nego je sišao na zemlju a živi u Rimu i da će se jednog dana "osobno" pojaviti u Međugorju ili u Mariji Bistrici. Svi Hrvati razumeju strane jezike. Na primer, ako ih upitaš "Do you speak English", ili "Sprechen Sie Deutsch?" ili "Parlez-Vous Français?" - dobićeš ljubazan, jedinstven i jasan odgovor "Ne!" sa pogledom uprtim u tebe (Jeli me ovaj zajebava ili je stvarno Englez-Nijemac-Francuz). Sasvim slučajno 40% muškaraca u Hrvatskoj se zove "Ante". (Živija nam Ante - prezime mu znate!) Sasvim slučajno je da su se dva oca hrvatske nacije zvala Ante - pa je razumljiva gorepomenuta slučajnost. Solidarnost je među Hrvatima postala poslovična: "Ja sam tebi brate tada pomog'o, a ti meni ovako sad!" Svi Hrvati veruju kako celi svet zna da je Nikola Tesla - Hrvat, hrvatski jezik nije iskvareni srpski a kravata - originalni hrvatski izum.
Jezik
Verovali ili ne, u Hrvatskoj je zvanični jezik hrvatski. Strancima se, interesovalo to njih ili ne, uporno objašnjava kako je hrvatski jezik potpuno različit od srpskog. Na primer, Englezu se objašnjava kako se čaj (tea) kaže na hrvatskom ćaj. Prihvati objašnjenje bezuslovno i ne očajavaj. Ako već znaš srpski, biće ti vrlo lako da naučiš hrvatski. Prelistaj malo zagrebački Večernji list, pokupi ne više od sto reči koje ti se čine čudne ili nerazumljive, izmisli još par novih - sledeći pravilo koje si koristio da 'prevedeš' čudne i nerazumljive reči iz Večernjeg - i ti si ekspert. Ako imaš priliku da koristiš ovako stečeno znanje - ne usteži se. Ispusti samoglasnike gde god misliš da još možeš samoga sebe da razumeš. Na primer - ako hoćeš da upitaš Hrvata: "Zašto nisi došao" onda prosto reci - Z'k'j n's' doš'. Ne zaboravi da na kraju svakog pitanja dodaš obavezno "ne", svako "č" zameni sa "ć" i nikad ne upotrebi reči "hljeb" ili "ostrvo" - sem ako nisi Slovenac. Pozdravi uvek sa "Bok" ili "Bok stari-stara" i poželi "Dobar tek" onome ko jede. Nikako ne zaboravi da je hrvatski jezik postao nezavisan od srpskog i nije više srpsko-hrvatski, da se menja povećanom čestoćom a razume i prihvata (kod samih Hrvata) smanjenom brzoćom. Kupi si košarkaške tenisice i navijaj za žensku nogometnu hrvatsku momčad ako igra neku tekmu u inozemstvu. (Jebi si mater, izbornik, opet smo izgubili) Reč "kurac" je zajednička i srpskom i hrvatskom - razlika je samo u "uporabi". "Uporabi" "kurac" kad psuješ, kad nisi siguran da li je neka srpska reč još uvek u "uporabi" u hrvatskom i koristi je umesto srpske uzrečice "bre". Na primer - u kafani umesto "Jeli, bre, hoću li ja već jednom biti poslužen kafom?" reci - "Ej ti, kurče, gdje je ta kavica što sam je već platio?" Ako se nađeš sa Hrvaticom u krevetu - "uporabi" nježnik ili čvrstnik - ovisno o temperamentu i godinama tvoje partnerice. Iza svega ovoga što je već napisano je korijensko-natražnjačka teorija koja se najbolje objašnjava jednom jedinom rečenicom na čistome hrvatskom jeziku - Nemoj me činit smijat.
Muzika
Kažu da je hrvatska muzika u najmanju ruku - dobra - bar u susednim zemljama (osim u Mađarskoj i na Marsu, čiju građani uopšte ne razumeju hrvatski, ali uživaju u samoj muzici). Lokalna tradicionalna muzika se čuje po kafanama (jer su Hrvati uvek tamo) i po prirodi je horska, uz pratnju nacionalnog klap-klap instrumenta tj. udaranja dlana o dlan - od čega bez sumnjne potiče i ime ove muzike - klapa. Sledeći nacionalni instrument je tamburica, koja se inače u Hrvatskoj zove prim, i na kom obično sviraju uspaljeni homoseksualci. Posebna je institucija i proizvod Domovinskog rata bio Mile Krajina, hrvatski narodni pesnik i guslar čije je prezime u stvari Krapina. Ostao je upamćen po svojim mnogobrojnim pesmama a posebno po onoj - "Predsjednika i Bogu je žao/Da nastavimo gdje je Tuđman stao". Drugi znameniti čovek hrvatske muzike, odmah iza hrvatskoga barda Krapine, je Marko Perković Tompson. Nadimak "Tompson" je dobio po pušci marke "tompson" sa kojoj se je slikao jednom za vreme poslednjeg balkanskog rata. Najčuvenija mu je pesma "Jasenovac i Gradiška stara" koju su, kako on kaže, pevali "naši" dedovi. Kaže nema ništa zajedničko sa ustašama (osim ove pesme i U-domoljublja) ni sa vernom mu publikom koja se redovito oblači u ustaške uniforme. Osim pesmom, svoje domoljublje i "kršćanstvo" iskazuje slikom sa mačom u ruci. Neke već zaboravljene grupe (koje uporno najavljuju svoj kambek, tj. povratak - mada ih niko više ne želi slušati), kao što je Prljavo Kazalište, još uvek krstare zemljom pevajući već zaboravljene pop-rok balade. Izgleda kako neki ljudi se ne mogu pomiriti sa činjenicom da su već odavno "u kurcu" (fraza koju koriste i Hrvati i Srbi a koja označava stanje u životu/mišljenju kao što su depresija, nemaš posao, a već si prešao tridesetu, i još uvek živiš sa roditeljima) Ali, daleko najvažniji izraz hrvatske muzikalnosti je - "Sviranje kurcu". Ipak, najpopularnija muzika u Hrvatskoj je srpski turbo-folk: Ceca, Dara Bubamara itd. Većina Hrvata će to negirati pozivajući se na tisućugodišnju hrvatsku kulturu, glasovitog hrvatskog kompozitora van Betovena, još neprevaziđenu hrvatsku rok grupu Bitlse, itd, itd.
Običaji
Najoriginalniji i najnoviji običaj koji dolazi iz Hrvatske je - hrvatsko rukovanje. Osoba se "rukuje" sa drugom osobom gurajući joj srednji prst u analni otvor. Ovaj je običaj prvi praktikovao hrvatski domoljub i dobar rimo-katolik Joso Mraović iz Gospića. "Rukovana" osoba je bila američka košarkašica Iliša Garet. Sudija Milanović je u Gospiću sudski potvrdio ovaj čin komunikacije između dve osobe kao rukovanje. Dakle, jasan dokaz da je Hrvatska kulturno pozicionirana južno od Ugande.
Sport
Hrvatska je izuzetna sportska nacija. Najveći uspeh ove nacije u istoriji njenog postojanja su 26 medalja na specijalnim olimpijskim igrama (mentalno retardiranih) u Groningenu 2000. Još više je Hrvatska poznata po svojim navijačima čiji su najveći sportski uspesi - svastika u Livornu, razbijeni izlozi i automobili u Austriji i redovne masovne tuče navijača Torcide i Bad Blue Bojsa. Najpoznatija hrvatska sportistkinja je bez sumnje Janica Kostelić. Njezina velika guzica je glavni razlog zašto se ona spušta niz brdo tako brzo. Ali velika guzica i upotreba druge vrste štapa, puno manjeg i nježnijeg, učinili su da Janica napusti skijanje. Janica ima brata Ivicu, koji je takođe skijaš. Strance zbunjuju dve stvari - njihova ženska imena i muške face. Vrlo je zanimljivo primetiti da Hrvati slave poraz bilo koga srpskog tima ili sportiste kao njihovu sopstvenu pobedu - i kad srpski protivnik nije ni Hrvat ni hrvatski tim. Ali, u samoj zemlji i među običnim svetom, najpopularniji sportovi su kafenisanje, pušenje i trač. Sva tri sporta zahtevaju mnogo svakodnevnog treninga. Zbog toga se kafeniše, puši i trača na svim mogućim mestima i u svako doba, a posebno u radno vreme kada Hrvati redovno ostavljaju posao za račun ove vrste treninga i sporta. Sledeći po popularnosti sport u Hrvatskoj je "lokanje" piva po birtijama i kafićima što navodi strance da pomisle kako su Hrvati i Česi u nekom genetskom srodstvu. Najodaniji tom sportu su starci i tinejdžeri koji sede po ceo dan u birtijama i kafićima pijući pivo i bareći neuspešno kelnerice.
Psihološki profil prosečnog Hrvata se sastoji od dva najvažnija i jedina faktora: kopiranja Nemaca u apsolutno svemu (konc - logori, istrebljivanje celokupnih nacija, najbrži način na koji je moguće oduzeti čoveku život, itd. ) osim u radu i kreativnim sposobnostima; i naravno i nezaobilazno - patološke opterećenosti Srbima. Ta opterećenost prouzrokovana kompleksima nižih vrednosti se nepovoljno odražava na celokupno zdravlje nacije: naime, istraživanja Svetske zdravstvene asocijacije pokazuju da 93,67% Hrvata boluje od najtežih oblika karcinoma prouzrokovanih stresovima zbog uspeha srpske vaterpolo reprezentacije. Amaterska istraživanja na ovu temu su iznedrila sledeće rezultate: budući da hrvatska nacija ima gotske gene koji vode poreklo iz Persije (današnjeg Irana), što dokazuje sklonost ka svim mogućim sportovima, prosto je kontradiktorno kako bolje rezultate mogu da postižu Srbi, koji su po svojoj genetskoj strukturi najbliži Štrumpfovima sa Alfa Kentaura. Ovo, kao i mnoga druga neobjašnjiva pitanja (npr. kako je moguće da je čisti hrvatski jezik nenormalno sličan gedžovanskom srpskom, kako je moguće da Srba i dan - danas ima više, kako je moguće DA IH UOPŠTE I IMA?!?! ), prouzrokovaće narednim generacijama Hrvata i neke druge oblike najrazličitijih oboljenja.
Izvinjavam se na dugom postu. Mislim da je slučaj Srbije kraći. Postaviću i njega.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
