Evo sta rade od mojih sumskih rodjaka
DOBRATIĆ - Tamo gdje su obrušene gromade stijena na putu češće nego asfalt, nekako na pola puta između Kneževa i Travnika, obitava čupava planinska zvijer, koja više od svega voli - pivo!
Čovjek nije, ali mu je pivo srcu milo. Čupav je kžo prava šumska zvijer, planina mu je rodno mjesto, ali trenutno je prijavljen na adresi - Dobratići bb, livada pokraj restorana "Ugar", smještenog na obali istoimene vodene ljepotice.
Ljudi mu nisu mrski. Pogotovo ako njegovim medvjeđim ustima prinesu konzervu švapske bavarije. Tada se negdje duboko u Mrkiju javi onaj njegov porok, po kojem je, ima već godina dana, poznat u okolini Dobratića: halapljivo je prinese ustima i za tili čas ispražnjena konzerva, snažnim trzajem medvjeđe šape, otperja pravo u vazduh. U posljednje vrijeme, Mrki se opametio - sa karlovačkog prešao je na bavariju, naravno - bezalkoholnu. Jer, kako reče Tadija Šugić, njegov gazda, Mrki se znao dobro oblokati kad su mu prinosili karlovačko, pa je promjena pića bila neminovna.
Uh, znao se pravo napitž. Pio je i po dvadeset konzervi piva. Znao je biti gori i od mene!, kaže Tadija, gazda kafane "Ugar" i predsjednik Lovačkog društva "Jastreb", Dobratić.
I od tada je Mrki, kad mu je Karlovačko već počelo ići na živce, prešao na ovo njemačko, bezalkoholno pivo. A novog se pića drži kžo pijan plota. Ni za živu glavu ne bi više popio neko drugo pivo. Ako mu koji zlobnik i ostavi neko drugo, Mrki ga samo onom svojom medvjeđom šapom mlatne i nezainteresovano se povuče u svoj kavez.
Nije on, doduše, pravi medo - alkoholičar: drage su mu i koka-kola i fanta, koje za tili čas nestanu u njegovom ždrijelu, a naravno, ni hranu ne odbija. U ogromnim količinama brsti voće, hljeb, kukuruz... I tako već neku godinu dana, otkako se, igrom sudbine, iz dubokih šuma, spustio do Tadijine kafane.
Sudbina se grubo poigrala sa Mrkijem. Preživio je katarzu kakva se rijetko gdje sreće. U divljini je uhvaćen u februaru prošle godine.
Ne bi mogao preživjeti da nije bilo ljudi jer je njegova majka, velika mečka, ubijena, nakon što ju je neki krivolovac iz Kiseljaka ranio, a ona ga, onako bijesna, braneći Mrkija, zgrabila za ramena i bacila u provaliju duboku tri stotine metara, priča Tadija.
Dva dana su ubijenog krivolovca pokušavali da izvade iz provalije. Bili su angažovani i helikopteri i planinska služba spasavanja, ali su, na kraju, tijelo izvukli mještani, koji dobro znaju svaku stopu ovih stijena. Tu se negdje našao i Mrki. Kad je uhvaćen, jedva da je imao 3,5 kilograma. Medo, siroče.
U Tadijinu kafanu stigao je prije nekoliko mjeseci, kad su ljudi, koji su ga na cuclu othranili, bili više nemoćni da se bore sa već poodraslom životinjom. Na livadi pokraj Tadijine kafane, na samoj obali Ugra, našao je novi dom.
Mrki je mirna zvjerka. Na ljude se navikao, a i oni na njega. Tek ponekad, u njemu se javi zvjerska narav. Tada mu nije baš preporučljivo prilaziti. Na sreću, takvi trenuci su rijetki.
volim piti volim zagalamit', aj da vidim ko ce mi zabranit'