Kad sam imao 14 godina, mnogo sam zeleo da imam devojku. Nadao sam se
da cu je jednoga dana naci.
Sa 16 godina imao sam devojku, ali me ona nije bas volela pa sam
zakljucio da mi treba strastvena devojka puna zivotnog zara.
Na fakultetu sam se zabavljao sa strastvenom devojkom, ali je ona bila
suvise emotivna. Bilo je to spektakularno, bila je kraljica drame,
odusevljavala se i plakala, pretila samoubistvom... Tada sam zakljucio da
mi je potrebna stabilna licnost.
Sa 28 godina nasao sam veoma stabilnu devojku, ali je ona bila dosadna.
Bila je potpuno predvidljiva i nikad se nije uzbudjivala ni oko cega.
Život je postao toliko dosadan da sam zakljucio da mi treba malo
uzbudljivija devojka.
Sa 32 godine nasao sam uzbudljivu devojku, ali nisam mogao da drzim
korak sa njom. Jurila je od jedne stvari do druge, nikad se nigde ne
zadrzavajuci. Èinila je lude, iznenadne stvari i cinila mene isto toliko
jadnim koliko i srecnim. U pocetku je bila zabavna i vrlo energicna, ali
sam na kraju zakljucio da ona jednostavno ne sledi nikakav pravac u
zivotu. I tako sam odlucio da nadjem devojku koja zna sta hoce.
Kad sam napunio 35 godina, nasao sam pametnu, ambicioznu devojku, koja
je stajala cvrsto na zemlji i njom sam se ozenio. Ona je bila toliko
ambiciozna da se ubrzo razvela od mene i uzela mi sve sto sam imao.
Sad sam stariji i mudriji, pa trazim sto mladje plavuse sa sto vecim
sisama.
[copy & paste

.. pa sorry na greskama..

]