Iako je ispalo dosta teksta smatram da bi ovo svi trebali da pročitaju, a posebno oni koji učestvuju na ovoj oblasti. Ovo već neko vrijeme planiram da napišem i postavim ovde.
Jedan novi učesnik na forumu je nekidan za pripadnike druge vjerske zajednice rekao sledeće:
Karadjordje je napisao:
htio bih da mi neko od njih prizna da zeli da voli da zivi u lazima i fantaziji
Jako je malo onih koji ne žive u fantazijama i lažima. To su rijetki pojedinci, a ne pripadnici ove ili one vjerske zajednice. Malo je onih koji imaju prave (istinite) duboke spoznaje o Ocu, Sinu, Duhu Svetom, i raznim pitanjima iz Svetog Pisma i duhovnosti. Sumnjam da takvih ima ovde na forumu. Svi imaju samo djeliće djelića spoznaja, mada većina ni nema svoje lične spoznaje dobijene kroz svoju ličnu duhovnu izgradnju već uveliko preovladava mišljenje/vjerovanje koje je zdravo za gotovo usvojeno od ove ili one vjerske zajednice. Naučeno. Kao recitacija koju dijete uči u školi, pa ponavlja, iznova i iznova.
Ovde na forumu niko neće usvojiti nečije mišljenje, to odmah mogu reći svim novajlijama na forumu, dakle da se ne nadaju da će nekoga promjeniti, i da se ostave uzaludnog posla. To nažalost ne znaju ni mnogi stariji učesnici na forumu, ali i dalje se prepiru, pozivam ih da sami razmisle o tome, da preispitaju svoje stvarne motive, da li je to želja da se neko drugi promjeni (iako vide i znaju da od toga nema ništa) ili je to samo želja za prepucavanjem ili u najboljem slučaju ispraznim besplodnim diskusijama.
A ove teme koje se mjesecima vrte, pa i ovih dana, npr. trojstvo (da li je 1+1+1=3 ili je 1+1+1=1) i slične...totalno su nebitne, i u startu promašene. To je pogrešan pristup duhovnosti. Između ostalog i zato što duhovnost nije u prepirkama, pogledajte poslanice Novog Zavjeta i šta apostoli govore o prepirkama. Ako neko ima mišljenje neka ga ima za sebe, i neka ga iznese ako mu je već puno stalo do toga, ali ako vidi da neko drugi ima drugačije mišljenje, i još da je čvrst u tome, bolje je da odmah prekida sa bilo kakvom prepirkom i diskusijom (neko bi prepirke nazvao diskusijom ali često su to prepirke) jer niti su duhovne, niti su izgrađujuće, niti će nekoga promjeniti.
Otac Nebeski puno više gleda na naše srce nego na to da li ispravno ili pogrešno vjerujemo po ovom ili onom pitanju. Ako u srcu imamo težnju ka Ocu, Sinu, Duhu Svetom, ako u srcu imamo težnju ka svakodnevnoj duhovnoj izgradnji kroz čitanje Svetog Pisma i na razne druge načine, ako imamo čisto srce, to nam vrijedi mnogo više od toga da li se potrefilo da ispravno vjerujemo oko trojstva ili oko ovoga ili onoga. Kažem potrefilo jer ljudi koji su u vjerskim zajednicama vjeruju onako kako ta zajednica uči, pa ako neka zajednica kojim slučajem ima ispravno vjerovanje po nekom pitanju onda će po automatici i njeni sljedbenici imati ispravno vjerovanje po tom konkretnom pitanju, ali to onda nisu njihove spoznaje, već usvojene, naučene, i kao takve ne vrijede previše. Svakome vrijedi samo njegov
lični duhovni rad, i ono što je sam postigao kroz njega. Zbog toga se ne vrijedi "isticati" kroz neke "forumske ratove" u kojime se brani ova ili ona dogma/učenje svoje vjerske zajednice i napada ona od neke druge, to su sve ispraznosti.
Ako neko želi prave spoznaje/odgovore, ali baš prave, istinite, a da se pri tome još i približi Ocu Nebeskom, onda treba da se prihvati
duhove izgradnje, duhovnog rada, ozbiljnog, redovnog, da traži
svoju vezu sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim, da sam traži spoznaje, pa ako potvrdi nešto u šta je vjerovao - OK, ako ne potvrdi već vidi da je istina suprotna - opet OK, u svakom slučaju će nešto naučiti i približiti se za jedan korak Ocu Nebeskom.
Ako neko od početka do kraja svog nekog religioznog života stalno vjeruje isto i na isti način, taj može biti prilično siguran da je nešto zabrljao. Duhovnost je veća, šira i dublja od učenja bilo koje vjerske zajednice, ili bilo kog pojedinca. Svi u najboljem slučaju imaju više ili manje dijelova slagalice, tek ponešto, a mnogi za mnoge dijelove koje nemaju misle da i ne postoje.
Otac Nebeski od nas ne očekuje da nakon ovo malo duhovnog života imamo sva ispravna vjerovanja jer smo tek u prvom razredu duhovne osnovne škole, On od nas očekuje i traži da smo iskreni i predani na Putu ka Njemu, da radimo duhovnu izgradnju.
Pogledajte ovu bitnu priču iz Evanđelja o slugama kojima je gospodar povjerio nešto talanata. Navodim je prvenstveno za one koji ne znaju.
Jer kao što čovjek polazeći dozva sluge svoje i predade im blago svoje; i jednome dakle dade pet talanata, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i otide odmah. A onaj što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata. Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva. A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svoga. A po drugom vremenu dođe gospodar tih sluga, i stade se računiti s njima. I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreći: gospodaru! predao si mi pet talanata; evo još pet talanata ja sam dobio s njima. A gospodar njegov reče mu: dobro, slugo dobri i vjerni! U malom bio si mi vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reče: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima. A gospodar njegov reče mu: dobro, slugo dobri i vjerni! U malom bio si mi vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga. A pristupivši i onaj što je primio jedan talanat reče: gospodaru! znao sam da si ti tvrd čovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao; pa se pobojah i otidoh te sakrih talanat tvoj u zemlju; i evo ti svoje. A gospodar njegov odgovarajući reče mu: zli i ljenjivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nisam sijao, i kupim gdje nisam vijao: trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom. Uzmite dakle od njega talanat, i podajte onome što ima deset talanata. Jer svakome koji ima, daće mu se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. (Matej 25, 14-30)
Svi oni su morali raditi sa talantima i nešto steći, i oni koji su radili su dobro prošli; a oni koji nisu ništa radili sa tim što im je gospodar ostavio već su to samo čuvali, takvi su loše prošli. Ako neko neće raditi duhovnu izgradnju i sticati
nešto svoje, već će samo zdravo za gotovo "upiti" neko učenje (makar ono bilo i ispravno) i onda ga braniti nemajući prave spoznaje o (ne)istinitosti tog učenja, takav je kao sluga iz ove priče koji nije ništa radio. Samo je čuvao nešto što je od drugoga dobio, a nije obrtao to što je dobio, nije povećavao duhovni kapital. Duh nam je dat da bismo ga uvećavali i oplemenjivali, a ne da bismo ga sačuvali istog. Duh nam je dat od Tvorca na zajam, na određeno vrijeme (kao talanti), da sa posuđenim izgradimo svoj duh, pa kad budemo morali vratiti posuđeni duh, šta će biti sa nama ako nismo nikakav novi izgradili, svoj?
Samo se računa naše srce i duhovna izgradnja, i duhovnost, spoznaje i iskustva dobijene kroz nju.
Ako neko ima pogrešno vjerovanje po nekom pitanju (trojstvo ili bilo šta drugo) ali iskreno radi duhovnu izgradnju i teži Ocu Nebeskom i svojim spoznajama, takav više vrijedi Ocu Nebeskom nego neko ko ima ispravno vjerovanje samo zato što je tako usvojio od svoje vjerske zajednice ili bilo koga, ako pri tome stagnira, ako ne radi duhovnu izgradnju, ako ne teži svojim spoznajama i kroz njih ne teži provjeri cijelog svog usvojenog vjerovanja. Jer onaj prvi, sa pogrešnim vjerovanjem ali uz iskren duhovni rad, on će doći do pravog vjerovanja, do pravih pogleda na ova ili ona pitanja, ali prije svega taj lični Put i duhovni rad će ga činiti duhovno bogatim. A onaj koji stagnira je duhovno siromašan ma koliko imao ispravnih vjerovanja ako su ona samo usvojena i naučena od drugih. Jer to je talanat koji se čuvao nakon što je dobijen od drugih, sa kojim se nije radilo, i od takvog sluge će gospodar uzeti i ono malo što je imao. Zato nije mnogo strašno ako neko u nekom trenutku pogrešno vjeruje po nekom pitanju (svi smo takvi, jako daleko od mnogih saznanja i spoznaja, imamo tek djeliće slagalice), već je najbitnije da li neko radi na svojoj duhovnosti, jer ako radi onda će doći do ispravnih spoznaja, ali će one onda biti njegove.
Na primjer ako jedna vjerska zajednica ima 100 dogmi/učenja za 100 pitanja, druga isto 100 svojih po istim tim pitanjima, treća isto 100 itd., ako se na kraju ispostavi da je prva imala 48 tačnih vjerovanja, druga 64, treća 83...čiji vjernici će bolje proći?
Po mom zapažanju skoro svi se na forumima a i u životu van foruma ponašaju tako kao da će najbolje proći ona grupacija sa najviše ispravnih vjerovanja, dakle ova treća. Jer svi ubjeđuju druge da oni imaju najviše ispravnog vjerovanja i da zato jedino njihova zajednica vodi spasenju, da je najbolja, i slično.
A to je totalno pogrešno razmišljanje, totalni promašaj!
Neće najbolje proći pripadnici ove treće vjerske zajednice.
Najbolje će proći...
pojedinci...koji su radili duhovnu izgradnju, koji su dobijali svoje spoznaje, koji su (iz)gradili svoj odnos sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim, koji imaju čisto srce. Pojedinci koji su od pet povjerenih talanata zaradili još pet, koji su od dva povjerena talanta zaradili dva. Pojedinci. Pojedinci i iz prve, i iz druge i iz treće i iz bilo koje vjerske zajednice, kao i pojedinci koji ne pripadaju vjerskim zajednicama. To su pojedinci koji čine pravu Hristovu Crkvu, čije članove biraju i znaju samo Otac, Sin, Duh Sveti gledajući njihova srca i duhovnost a ne njihove članske karte od ove ili one vjerske zajednice.
Nažalost koliko vidim danas ima puno vjernika bez vjere.
Stičem utisak da današnji vjernici ne vjeruju da mogu ostvariti lični kontakt sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim. Doslovno. Između ostalog da ih za nešto i pitaju...i da im Oni odgovore. Za trojstvo, za reinkarnaciju, za značenje stihova iz Svetog Pisma. Za bilo šta drugo. Doslovno.
("Zovi Me, i odazvaću ti se, i kazaću ti velike i tajne stvari, za koje ne znaš." Jeremija 33,3) Primjere takvog kontakta imamo po cijelom Svetom Pismu. To može ići i do pravog razgovora, kao sa prijateljem kog sretnemo u gradu. Može biti kroz impuls. Može biti kroz viziju.
("i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare." prorok Joilo 2,28)
Nije li Hrist rekao:
"Zaista, zaista vam kažem: koji veruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od ovih tvoriti" (Jovan 14,12)
A Hrist je između ostalog imao kontakt sa Ocem i Duhom Svetim. Pa gdje su oni koji to danas mogu? Evo, Hrist je ovde rekao da će to moći oni koji u njega (na pravi način) vjeruju, dakle vjernici. Pa gdje su ti vjernici? Gdje su ti silni vjernici? Mislim da se sadašnji vjernici čak sablazne ako im se kaže da se može pričati sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim. Kakvi su oni onda vjernici? I da li su uopšte vjernici, gledajući šta je ovde Hrist rekao? No dobro je Hrist rekao i ovo:
"Ali Sin čovečiji kad dođe hoće li naći vjeru na zemlji?" (Luka 18,8)
Vjernici su izgubili vjeru.
Žalosno je koliko se danas ne vjeruje u lični kontakt sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim, kao da je to bilo rezervisano samo za biblijske ličnosti, i samo za ta vremena. A Hrist je rekao
"po vjeri vašoj neka vam bude", pa oni koji u to ne vjeruju to ni ne dobijaju. I gordost bi pri tome bilo smatrati da to niko ne postiže. Oni koji rade duhovnu izgradnju oni grade Put ka tome. I postižu. Dok većina ni ne razmatra tu mogućnost, iako o tome čitaju (ako čitaju) u Svetom Pismu. To ne razmatraju dobrim dijelom zato što vjerske zajednice ne motivišu članove u tom smjeru, jer smatraju da su sva učenja već poznata i tačna i da nema ništa izvan toga. Ili se plaše da će neko otkriti da stvari nisu baš takve kako oni uče?
I zato je glavno što ljudi treba da rade: konstantan duhovni rad, stalno, a ne samo biti branilac napamet naučenih dogmi od neke vjerske zajednice ili pojedinca, makar neke od njih bile ispravne.
Zato sam rekao da su priče o trojstvu i drugim sličnim temama (posebno onim pogodnim za prepirku) nebitne, niti je previše bitno ko je u pravu. Ako nema duhovnog rada onda nikome ne vrijedi što je u pravu. Nama će se suditi po stepenu izgrađenosti duha, i po čistoti srca, a ne po broju tačnih i netačnih vjerovanja. Otac Nebeski zna da će oni koji rade duhovnu izgradnju kroz to iskazati potencijal za napredovanje i dobijanje tačnih spoznaja/vjerovanja, direktno od Duha Svetog, i zbog toga Mu to znači više od broja trenutno tačnih vjerovanja a pogotovo ako one nisu plod lične duhovne izgradnje i ličnih spoznaja. Evo šta je bitno:
Nemoj me osramotiti onoga Dana, kada će biti proživljeni ljudi, Dana kada neće koristiti ni imetak ni sinovi, nego će koristiti samo onome koji dođe pred Boga sa čistim srcem. (Kur'an 26,87-89)
Bolje je spoznati nego samo vjerovati, bolje je sam doći do nečega i to sebi potvrditi nego samo slušati od drugih:
A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos. (Jovan 4,42)
Iz ovog stiha se vidi da je vjera dobra za početak (
ne vjerujemo više za tvoju besjedu), ali da ona treba da preraste u (spo)znanje kroz lični dodir sa predmetom vjerovanja, onda se vjera diže na viši nivo, na znanje. Vjera je definisana i preko
dokazivanja onoga što ne vidimo:
Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo. (Jevrejima 11,1)
Znači u vjeri treba imati i naučni pristup. O tome sam ranije otvorio
jednu temu.
Ljudi nisu pozvani da samo vjeruju u Boga i da stoje na tome, jer je to stagniranje. Ljudi su pozvani da upoznaju Boga (
"Srce moje govori pred tobom što si rekao: "tražite lice moje"; tražim lice tvoje, Bože!" Psalam 27,8), kroz to da upoznaju i sebe i svoju svrhu i ulogu na svijetu. Nije naša svrha i uloga samo u tome da vjerujemo u Boga, već da se pored toga duhovno izgrađujemo. Život je obuka za ono što tek slijedi.
Naša tačna vjerovanja vrijede prvenstveno ako su plod naših spoznaja kroz našu duhovnu izgradnju, i to samo ako su u službi našeg boljeg upoznavanja Oca, Sina, Duha Svetog, sebe, duhovnosti, a ne ako su u službi prepirki na forumu i u životu.
Zašto ima puno vjernika na svijetu koji pripadaju vjerskim zajednicama koje zagovaraju mir a stanje u svijetu je sve lošije i često su vjernici oni koji čine loš primjer?
Upravo iz razloga koje sam naveo. Mnogi vjernici vjeru drže samo na intelektualnom planu, u glavi, nauče šta ih vjerska zajednica uči i to je to, tu i tamo čituckaju svete spise ali tako da u njima vide samo ono što ih njihova vjerska zajednica uči. Nisu unijeli vjeru u srca i dušu. Kao što je jedna vjernica rekla:
"Mnogi prihvataju samo intelektualnu religiju, samo formu pobožnosti koja ne traži čišćenje srca." Takvi mogu tu i tamo da se "natjeraju" da se fino ponašaju, ali njihova prava priroda često izbija na površinu, jer je neoplemenjena, jer je isforsirana i (samo)nametnuta a nije saživljena sa tom osobom. Ne može neko samo pročitati u Svetom Pismu ono
"ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe" i onda to izvršavati, makar to pročitao 1000 puta. Da bi neko to ispunjavao i da bi se u svemu ponašao kako trebao mora doći do transformacije unutar čovjeka. To je alhemija. To je ono
"Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade." (2. Korinćanima 5,17). Čovjek duhovnim radom mora razgrtati unutar sebe da iskopa ono Božije, tako da ispravno ponašanje postane i prirodno ponašanje, nešto što izvire iz čovjeka a ne nešto na šta se čovjek mora natjerati jer tako piše u svetim spisima. A to kopanje unutar sebe je duhovni rad. Neće pasti sa Marsa. Svako mora zasukati rukave.
Ako se čovjek usmjeri samo na vanjsko pokazivanje duhovnog bogatstva svetih spisa, koliko će mu vremena ostati za nečujno ronjenje u sebe, po neprocjenjive biserne dragulje?
Mnogi vjernici ne traže Boga, da ga traže našli bi ga.
Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se. (Matej 7,7-8)
Do toga se dolazi duhovnim radom.
Ljudi se u životu nečim hvale, nešto kod sebe najviše ističu, nešto što smatraju da ih karakteriše. Kod nekih je to novac, kod nekih pamet, kod nekih slava, kod nekih snaga, kod nekih pripadnost nekoj vjerskoj zajednici i ono što u skladu sa tim vjeruju. A šta umjesto svega toga ističe Sveto Pismo?
Ovako veli Bog: mudri da se ne hvali mudrošću svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim. Nego ko se hvali, neka se hvali tim što razumije i poznaje Mene da sam Ja Bog koji činim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Bog. (Jeremija 9,23-24)
Boga se ne može razumjeti ni upoznati ako ga se ne traži. Put za to je duhovna izgradnja.
Znanje istine stečeno ozvaničenim vjerovanjima nalik je znanju o gradu koje se dobija gledanjem u mapu. Da bi vidio i upoznao neki grad, čovjek mora da se pomuči i zaista ode tamo.
Jedno je samo vidjeti sliku krave; sasvim je nešto drugo imati pravu kravu i piti njeno mlijeko.
Na isti način, prije nego što se spozna beskonačna Istina, sva religijska vjerovanja, iako za sada korisna, konačno moraju da se zamjene stvarnim iskustvom, a unutrašnji duhovni Put mora da se pređe.
(Meher Baba)
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
