Pa, budući da je rođendan, evo i par sličica, i nešto malo priče...
Jutro, jutro... e pa šta je. Ako je (hladno) jutro, neka je.
Po svom starom običaju sam se počeo previše oblačiti, kao da je februar, međutim, sjeih se jednog od mnogih savjeta: "...obučeš se toliko da ti je na startu malo hladno, već ćeš se nakon nekoliko koraka zagrijati..." ...i ne pogriješih. Iako je bilo oko 7-8 stepeni, meni je bilo čak i jako udobno trčkarati.
Na startu se pravio važan, i fotografisao sa centra raskrsnice, iako je saobraćaj bio gust:
...pa ista raskrsnica, samo u drugom smjeru. Sad znate odakle sunce dolazi. -)
Malo istezanja... 3, 2, 1... start. stop. Dotrčao kolega Gordan... "...jbte, probudio sam se u 7 do 5. Sprintao sam... Sačekaj samo malo da dođem do vazduha..." I tako, nakon to malo... 3, 2, 1... START. I lagano džogirajući prema Parkiću...
Ovog puta smo malo unijeli neke izmjene, pa se i ruta malo izmjenila. Uživancija je, nekako, bila protrčavati sve one slne raskrsnice, bez bojazni od automobila, kamiona, aviona...
A uskoro se ukaza i meni omiljena staza između Venecije i Rebrovca. Jutro je.
...pa još malo...
I za kraj, jedna fotografija, koja ni ne znam kako se ovdje našla, simpatično mi bilo svjetlo, izgleda.
Da ne gnjavim više, samo da kažem da sam na posao otišao sa smješkom. Lagano.
U novi dan.
Vidimo se sljedećeg 15-og.