banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 12:31

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 47 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 30 Maj 2009, 19:27 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jan 2003, 15:09
Postovi: 4060
Lokacija: Tilburg, NL
Manfred Albreht Frajher fon Rihthofen (nem. Manfred Albrecht Freiherr von Richthofen) (2. maj 1892. Breslau - 21. april 1918. ) je bio nemački pilot u Prvom svetskom ratu. Sa ukupno 80 priznatih vazdušnih pobeda i danas se smatra "asom nad asovima".

Slika

Rihthofen je imao mnogo nadimaka. Nemci su ga zvali Crveni borbeni letač (der rote Kampfflieger). Francuzi su ga zvali Mali crveni (petit rouge), Crveni đavo (le Diablo Rouge) ili jednostavno Džoni. Na engleskom govornom području bio je poznat pod nadimkom Crveni vitez (Red Knight) ili Crveni baron (Red Baron). Nadimak Crveni baron (Der Rote Baron) ubrzo se ustalio i u Nemačkoj i zadržao se sve do danas.

Manfred fon Rihthofen rođen je 2. maja 1892. god. u gradu Breslau u Šleziji, Nemačka (danas Vroclav u Poljskoj). Kada je imao 9 godina, njegova porodica preselila se u Švajdnic (danas Svidnica u Poljskoj). U svojoj mladosti Rihthofen se aktivno bavio jahanjem i lovom, tako da je po završetku kadetske obuke 1911. god. stupio u 1. Ulanski puk - Kajzer Aleksander III.

Sa početkom Prvog svetskog rata, Rihthofen je kao izviđač u svom konjičkom puku, učestovao u borbama i na Zapadnom i na Istočnom frontu. Međutim, zahvaljujući mitraljezima i bodljikavoj žici konjica je izgubila svoju prvobitnu ulogu zbog čega je korišćena u rovovskom ratu kao obična pešadija.Dugi periodi neaktivnosti i jednoličnost vojničkog života u rovovima motivisali su Manfreda da podnese zahtev za prijem u nemačko ratno vazduhoplovstvo. Zahtev mu je uskoro odobren i krajem maja 1915. god. prebačen je u vazduhoplovstvo.

nspirisan slučajnim susretom sa nemačkih lovačkim asom Osvaldom Belkeom, Manfred je odlučio da i sam postane pilot. Kasnije će upravo Belke izabrati Rihthofena u sastav svoje elitne lovačke eskadrile Jasta 2 (Jagdstaffel). Fon Rihthofen je 17. septembra 1916. god. ostvario svoju prvu vazdušnu pobedu iznag Kambrea u Francuskoj.

Posle svoje prve pobede Rihthofen je pisao svom prijatelju koji je bio zlatar u Berlinu i naručio da mu izradi srebrni pehar na kojem je bio ugraviran datum kada je ostvario svoju prvu vazdušnu pobedu kao i tip aviona koji je oborio. Ovu tradiciju nastaviće sve do svoje šezdesete pobede kada je morao da je prekine zbog nedostatka srebra u blokiranoj Nemačkoj.

Rihthofen je, kao i većina njegovih kolega pilota na obe strane, bio veoma sujeveran. Nikada nije odlazio u borbu bez poljupca voljene osobe. Ovaj ritual ubrzo se proširio i među ostalim pilotima lovcima.

Posle svoje 18 pobede Rihthofen je odlikovan najvećim nemačkim vojnim odlikovanjem u Prvom svetskom ratu, Orednom za zasluge (Plavi Maks) (Pour la Mérite). 23. novembra 1916. god. oborio je britanskog asa Lenoa Hokera poznatog pod nadimkom "britanski Belke". Tokom ove akcije još uvek je leteo na avionu Albatros D.2. Ipak, posle ove akcije shvatio je da mu je potreban lovac koji će imati veće manevarske sposobnosti iako je to značilo da će maksimalna brzina biti manja. Nažalost, Albatros je bio glavni lovački avion u naoružanju nemačkog ratnog vazduhoplovstva tako da će nastaviti da leti na ovom tipu aviona sve do sredine 1917. god. Od septembra 1917. god. leteo je na novom trokrilnom avionu Foker D.1 koji će u njegovim rukama steći slavu skoro istu kao i sam Crveni baron.

U januaru 1917. god. Rihthofen je preuzeo komandu nad Jastom 11, u čijem sastavu su se nalazili neki od najpoznatijih nemačkih pilota koje je u navećem broju slučajeva obučavao upravo Crveni baron. Od aprila 1918. god. u sastavu njegove eskadrile nalazio se i Ernst Udet.

Avioni Jaste 11 imali su crvene oznake, dok su neki bili potpuno ofarbani u crvenu boju. Eskadrila je najčešće bila smeštena u šatorima kako bi bila bliže liniji fronta i kako bi lakše izbegla neprijateljska bombardovanja. Zbog ovakvog imidža Jasta 11 je dobila nadimak "Leteći cirkus" ili "Rihthofenov cirkus".

Rihthofen je svoju eskadrilu vodio sa neverovatnim uspehom koji je kulminirao tokom "krvavog Aprila" 1917. god. U ovom periodu oborio je 20 britanskih aviona čime je ukupan broj pobeda povećao na 52. U julu iste godine bio je ranjeg u glavu zbog čega nije mogao da leti nekoliko nedelja. Po oporavku postaje komandant 1. lovačkog jata (Jagdgeschwader 1) koje je bilo sastavljeno od eskadrila Jasta 4, 6, 10 i 11. Po svedočenjima njegovih potčinjenih, povreda glave ostavila je trajne posledice. Rihthofen je često osećao mučnine i glavobolje po povratku sa letenja, često je menjao raspoloženje, pa čak i borbenu taktiku. Upornost i tvrdoglavost sa kojom je progonio metu, ne obazirući se na događanja oko sebe, što će na kraju i dovesti do njegove pogibije, nije karakteristično za njegov način borbe koji je primenjivao pre ranjavanja.

Rihthofen je bio briljantni taktičar ali nije bio za vođu. Komandu nad drugim lovačkim jedinicama primio je ne zato što je to želeo, već zato što se to od njega očekivalo. Njegovi potčinjeni opisivali su ga kao izdvojenu i bezosećajnu osobu koja nije imala smisla za humor iako su neke njegove kolege tvrdile suprotno.[5] Ovo mišljenje se još više uvrežilo nakon ranjavanja.

Prema nekim izvorima u Nemačkoj je 1918. god. vladao užasan strah da bi pogibija Rihthofena, koji je u međuvremenu postao nacionalni junak, zadala užasan udarac moralu nacije. Zbog toga su ga njegovi pretpostavljeni zamolili da se povuče, što je on odbio.

Posle Rihthofenove smrti, aprila 1918. god. komanda nad Letećim cirkusom dodeljena je Vilhelmu Rajnhardu koga je sam Crveni baron izabrao za svog naslednika. Rahnhard je komandovao Letećim cirkusom sve do svoje smrti u letačkoj nesreći 3. jula 1918. god. u Aldersdorfu. Posle Rajhardove smrti komandu nad jedinicom preuzeo je Herman Gering koji će kasnije postati vođa nemačke Luftvafe.

21. aprila 1918. god. Rihthofen je pogođen jednim zrnom kalibra .303 (standardna britanska municija koju su koristile i puške i mitraljezi) dok je leteo iznad Morlankur grebena u blizini reke Some. Urzo potom je umro. Neposredno pre nego što je pogođen Crveni baron je bio u poteri za britanskim Sopovit Kamelom kojim je upravljao kanadski pilot, poručnik Vilfrid "Vop" Mej iz 209. eskadrile RAF-a. U isto vreme na repu Crvenog barona bio je Mejov školski prijatelj, kapetan Artur "Roj" Braun; u trenutku kada se Crveni baron okrenuo da proveri svoj rep, tj. u pravcu Brauna, pogođen je metkom koji je dolazio odozdo i sa leđa i koji je ukoso prošao kroz njegov grudni koš.

Rihthofen je zatim izveo užurbano, ali kontrolisano sletanje blizu puta Braj-Korbi, severno od sela Vo-sur-Som, u sektoru koji su kontrolisale Australijske imperijalne snage. Njegov Foker nije oštećen prilikom sletanja. Prema nekim izvorima Rihthofen je izdahuo nekoliko sekundi nakon što se australijski vojnici stigli do aviona i poslednje što je izgovorio bilo je kaputt (u slobodnom prevodu "gotov sam").Međutim, preovlađujuće mišljenje je da je Crveni baron izdahnuo odmah nakon sletanja.

Najbliža jedinica australijskog ratnog vazduhoplovstva, 3. eskadrila, preuzela je odgovornost za posmrtne ostatke Crvenog barona.

Savremeni istoričari smatraju da je Crveni baron najverovatnije pao kao žrtva protivavionske vatre sa zemlje, konkretno narednika Sedrika Popkina iz australijske 24. mitraljeske čete. Popkin je jedini otvorio vatru sa desne strane na Rihthofenov avion, neposredno pre nego što je sleteo. Mnogi australijski pešadinci su takođe pucali na Rihthofenov avion tako da postoji mogućnost da je neko od njih ispalio smrtonosni metak. Britanski RAF je obaranje Rihthofena pripisao Braunu. Međutim, Crveni baron je poživeo najviše 20-30 sekundi nakon ranjavanja, a Braun u ovom periodu nije otvarao vatru na njegov avion.

Komandir 3. eskadrile, major Dejvid Blejk ukazao je na mogućnost da je Crveni Baron oboren dejstvom jednog od njegovih pilota koji su takođe učestvovali u borbi tog popodneva. Nakon izvršene autopsije major Blejk je promenio mišljenje i postao je jedan od zagovornika teorije da je smrtonosni metak došao sa zemlje.

Manfred fon Rihthofen sahranjen je 22. aprila 1918. god. uz sve vojne počasti, na groblju u Bertangleu u blizini Amijena. Posle rata, posmrtni ostaci Crvenog barona su ekshumirani i preneti u porodičnu grobnicu u Vizbadenu, Nemačka.

Kopirano sa wikipedije uz neke male dorade..

Još jedan mali prijedlog.. Predlažem da obradimo ličnosti iz WWI u nekoliko narednih postova (strana), pa ćemo onda zadati novu temu.. Nećemo govoriti o Hitleru, Churchilu, nego o manje poznatim ljudima. Nadam se da se slažete.

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Maj 2009, 19:35 
OffLine
Bič božji
Bič božji
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Feb 2009, 12:35
Postovi: 12325
Lokacija: Banja Luka, Republika Srpska
_zoka je napisao:
Kako ko je bio?Pa vlasnik "Čajaveca". :D

Uz Karla Rojca prvi pilot NOVJ.Narodni heroj.Iz Visokog.Prebjegao iz domobrana u partizane sa avionom i aviomehaničarem.Na prvom zadatku ranjen i morao da sleti u Kadinjane,gdje su ga opkolili četnici pa je izvršio samoubistvo.Nekada je u Kadinjanima bio spomenik,ne znam da li još stoji.......


Hahaha, koji si ti kralj zoka. By the way gotivan ti je novi avatar. :lol: :lol: :lol:

_________________
Пао је у блато и осјетио цијев. Видио је фацу брадату и дрску.
Видио је смрт и чуо је ријечи, добродошли у Републику Српску!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 31 Maj 2009, 11:56 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 16 Mar 2009, 21:45
Postovi: 692
skypostman je napisao:
_zoka je napisao:
Kako ko je bio?Pa vlasnik "Čajaveca". :D

Uz Karla Rojca prvi pilot NOVJ.Narodni heroj.Iz Visokog.Prebjegao iz domobrana u partizane sa avionom i aviomehaničarem.Na prvom zadatku ranjen i morao da sleti u Kadinjane,gdje su ga opkolili četnici pa je izvršio samoubistvo.Nekada je u Kadinjanima bio spomenik,ne znam da li još stoji.......


Hahaha, koji si ti kralj zoka. By the way gotivan ti je novi avatar. :lol: :lol: :lol:



Vojvoda Risto i čuvena Ristina država prva slobodna teritorija u evropi za vrijeme WW2.
Lokacija brda oko Slatine, Kadinjana, Crni Vrh, Veliko i Malo Blaško, Šušnjari, Aleksići, Tutnjevac, Milosavci, Ljubatovci, Drugovići, Hrvaćani, Priječani, Krčmarice itd. Uglavnom stanovništvo je spašeno sudbine koja je bila najmenjena kao i stanovnicima planine Kozare. Vojvoda Risto je ubijen od strane "partizanske" zasjede sredinom 1943.godine u Ljubatovcima kod Laktaša.
Njegovo ime je izbrisano iz Krajiške istorije iako jedini njie potpisnik famoznog sporazuma između NDH i bosanskih četničkih odreda.
Čak i danas za nekoga ko je iz ovih mjesta narod kaže: " Onaj, iz Ristine države".

_________________
Once you're grown up, you can never come back!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 31 Maj 2009, 14:33 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Maj 2007, 12:39
Postovi: 998
На Требави је поп Саво Божић успеои да одржи слободну територију на Требави све време рата и тако спаси народ од усташке каме.
Слично је било и с друге стране Босне, на Вучијаку.

_________________
Nikad Srbin kukavica nije,
smrt ga gleda , on se na nju smije.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 31 Maj 2009, 18:17 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jan 2003, 15:09
Postovi: 4060
Lokacija: Tilburg, NL
BlackHand je napisao:
Još jedan mali prijedlog.. Predlažem da obradimo ličnosti iz WWI u nekoliko narednih postova (strana), pa ćemo onda zadati novu temu.. Nećemo govoriti o Hitleru, Churchilu, nego o manje poznatim ljudima. Nadam se da se slažete.

Vidim, prijedlog usvojen ;)

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 31 Maj 2009, 22:03 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 39396
Lokacija: Месечева икра
Samo malo.Iz WW I ili WW II?O prvom svjetskom baš i ne znam mnogo......

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Jun 2009, 13:03 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 09 Feb 2008, 17:40
Postovi: 7402
Gledala sam dokumentarac o ovom čovjeku i ostala sam zaprepaštena. Pronašla sam ovaj zanimljiv članak.

Grigori Rasputin

SVETAC ILI VEŠTAC

Grigorij Jefimovič Raspućin je na carski dvor Romanovih došao kao svetac i iscelitelj. Međutim, vremenom se toliko uzdigao da je postao moćniji i od samog cara. Posle neobičnog života, usledila je kontroverzna smrt.

Slika
Malo je ljudi u istoriji čovečanstva izazvalo toliko kontroverzi, komentara, nedoumica, veličanja i osporavanja, kao što je to slučaj sa Grigorijem Jefimovičem Raspućinom. Dok su jedni u njemu videli beskrupuloznog razvratnika, veštog manipulatora i prevaranta sa fatalnim uticajem na rusku carsku porodicu Romanovih, drugi i danas veruju da je reč o Božjem čoveku, velikom proroku, iscelitelju i čudotvorcu. Iako je proteklo skoro stoleće od tragične smrti, mnogi detalji iz njegovog života ni danas nisu razjašnjeni.

Nasilna sredina

Prema podacima iz crkvenih knjiga, Raspućin je rođen 10. januara 1869. godine u selu Pokrovskoje, u Tobolskoj guberniji. Rastao je u primitivnoj, izuzetno nasilnoj sredini u kojoj su tuče, pijanstva, krađe i razvrat bili svakodnevna pojava. Još od najranije mladosti Raspućin je u svemu tome prednjačio, pa je čak i njegovo prezime ukazivalo na jadnu životnu perspektivu ("raspusta" na ruskom označava nešto nemoralno ili beskorisno). Ono po čemu se mladi Griša od drugih razlikovao bile su njegove oči. Savremenici tvrde da su zračile nekim hipnotičkim šarmom, da su bile magnetski snažne i veoma prodorne.

Poslednje pismo

Pišem i ostavljam ovo pismo u Petrogradu, jer osećam da neću dočekati januar, napisao je Raspućin. Ako budem ubijen od običnih zaverenika, posebno od moje braće ruskih seljaka, nemate se čega brinuti. Vladaćete i narednih stotinu godina. Međutim, ako neko od vaših bliskih bude umešan u moju smrt, niko od vaše dece i rodbine neće preživeti naredne dve godine. Bićete ubijeni od strane ruskog naroda. Ja se ne plašim. Moje mesto više nije među živima.



Svoje prvo mistično iskustvo doživeo je kao četrnaestogodišnjak kada je, prema sopstvenim rečima, začuo glas Božiji koji ga je doveo u neobično psihičko i pobožno raspoloženje. Ipak, to ga nije dugo držalo. Nastavio je da se ponaša problematično, a zbog pijanstva, bujne mašte i razvratnog života meštani su ga prozvali ludi Griška. Međutim, jedno naizgled obično putovanje će potpuno promeniti njegov život. Naime, radeći kao kočijaš, Raspućin je jednom prilikom povezao i Meletija Zborovskog, studenta bogoslovskog seminara i kasnijeg episkopa Tomskog teološkog seminara. Raspućin je sa budućim magistrom teologije razgovarao o moralnim i teološkim temama, kao i o biblijskoj priči o bludnom sinu, koji se pokajnički vraća svom strpljivom ocu. Da li se u ovoj priči prepoznao ili je razgovor prosvetlio dušu poročnog sibirskog seljaka, tek, Raspućin je ubrzo krenuo po obližnjim manastirima da traži "anđeoski hleb za ljudsku dušu".

Raspućin je najpre obilazio manastire u Tjumenskoj i Tobolskoj oblasti. Naravno, u selu u kome je Grišin "lik i delo" bio dobro poznat, razumljivo da su njegove mesijanske ideje naišle na podsmeh. Raspućin je ubrzo krenuo u obilazak svetih mesta.

Najčešća meta Raspućinovih hodočašća je bio manastir svetog Nikole u Verkoturju. Priče o skromnom i pobožnom Griši, koji je svojom molitvom uspevao da prizove kišu i natopi žednu ispucalu zemlju, ubrzo su stigle i do episkopa Teofana, tadašnjeg inspektora Peterburškog teološkog seminara, čime je i započeo mit o svetom čoveku iz sibirske pustare.

Raspućin u prestonicu stiže 1903. godine, sa preporukom arhimandrita Hrizantoma iz Krimske eparhije. Hrizostom je u njemu video izuzetnog čoveka, i znajući da je episkop Sergije otvoren za nove poglede, verovao je da će uvaženi teolog ceniti jednostavnu mudrost sibirskog seljaka. Pokazalo se da je bio u pravu.

Posle katastrofalnog poraza u ratu sa Japanom, nereda i haosa u čitavoj zemlji, carska Rusija se našla u apokaliptičnoj situaciji. Car Nikolaj je bio potpuno izgubljen i jedino je čudo moglo da ga spasi. Naravno, u takvom stanju mu je dobrodošao i svaki čudotvorac, pa je tako i Gligorije predstavljen na dvoru. Prema sećanju savremenika, Raspućin je ostavio jak utisak na cara, a posebno na caricu Aleksandru. Verovatno je tome doprinela i njegova priča o ruskom narodu, koji na cara gleda kao na Boga i kojeg nikada neće izneveriti, upravo ono što je unezvereni Nikolaj i želeo da čuje. Međutim, ono što je carski par najviše oduševilo jeste njegova sposobnost da pomogne njihovom sinu nasledniku, careviću Aleksiju. Naime, dečak je duže vremena patio od hemofilije, a njegovo krvarenje je Raspućin bez problema zaustavljao sa svega nekoliko reči. Čak i oni koji su ga optuživali za obično šarlatanstvo, nisu mogli da objasne ovaj neobičan uspeh, mada je bilo očigledno da Raspućin poseduje izuzetno jaku sugestiju.

Pod zaštitom krune

Stečeni ugled kod cara, Raspućinu je širom otvorio vrata visokog ruskog plemstva. Često je bio u društvu brojnih važnih dama, koje su u njemu gledale velikog pravednika. Zabavljao ih je pričama o svom skitačkom životu, ali ih je često šokirao i detaljima iz njihovog poročnog života, za koje su gospođe verovale da su velika tajna. Da li je Raspućin bio vidovit, kako su mislili njegovi obožavaoci, ili je bio obična varalica, vešta da dvorske spletke prikupi i poveže u logičnu celinu, kako su verovali njegovi protivnici, teško je reći.

Izvesno je, međutim, da je vremenom postajao sve uticajniji na dvoru. Činjenica da je jedini mogao da pomogne njenom sinu, doprinelo je da ga carica učini praktično nedodirljivim. Sve optužbe za raskalašni i razvratni život, pijanstva i bludničenja, koja su se nizala iz dana u dan, nisu nailazila ni na kakav odjek kod cara i carice. Kao hipnotisani, oni su u njemu videli, kako je carica često govorila, ispunjenje svih njihovih molitvi, Božjeg čoveka iz naroda, živog sveca koji će braniti njihovu porodicu i isceliti njihovog sina. Štaviše, kada bi neko napadao Raspućina, car bi obično odgovarao da je njihov odnos sa starcem njihova privatna stvar i da ne veruje nijednoj od priča koje su kolale carskim gradom. Nečisti uvek napadaju čiste, često je govorio.


Novi

Samo dva meseca nakon prvog susreta sa carem, Raspućin je promenio prezime. Inicijativa je potekla od carice Aleksandre, kojoj je smetalo neprijatno prezime za čoveka koga je smatrala svetim. Zahtev predat državnom arhivu je usvojen, pa se Raspućin od 22. decembra 1906. godine oslovljavao kao Grigorije Jefimovič Novi. Navodno, krstio ga je sam carević Aleksej, koji je, kada ga je prvi put ugledao, počeo da viče: "Novi, novi".


Sem toga, Raspućin je očigledno znao kako da apsolutno verujući carski par što više priveže za sebe. Kažu da je jednom prilikom prorekao da će dinastija Romanovih živeti dok on bude bio živ, odnosno da će umreti zajedno sa njim. Lukavi sibirski seljak je, očigledno, znao kakav će efekat izazvati jedno ovakvo proročanstvo. Uskoro će car lično narediti da se Raspućin stavi pod danonoćnu policijsku zaštitu, a izveštaji policije će kasnije biti dragocen materijal za rekonstruisanje njegovog života.

Ispunjeno proročanstvo

Neosporna je činjenica da je Raspućin imao ogroman uticaj na dvoru, ali, istine radi, treba pomenuti da ga on nije previše koristio za ličnu korist. Međutim, njegov položaj su koristili drugi. Njegovim ličnim posredovanjem se često menjao sastav vlade i ruska politika, već prema potrebama brojnih izdajnika i prepredenjaka. S obzirom na to da je bio potpuno neuk u međunarodnim poslovima, pravi tvorci njegovih zamisli bili su oni koji su ga okruživali. Car Nikolaj, za razliku od carice, sve više je uviđao poguban uticaj ovog sibirskog mužika, ali je u narodu već stvorena slika labilnog vladara, potpuno nemoćnog da vlada.

Koliko je život Raspućina bio prožet misticizmom i tajnama, njegovo spektakularno ubistvo je još više doprinelo stvaranju njegovog mita. Grigorije je već ranije preživeo jedan atentat kada je umalo stradao od svoje nekadašnje obožavateljke.

Shvatajući njegov poguban uticaj na carski par, pa i na Rusiju u celini, zaveru su organizovali carev zet, Feliks Jusufov, veliki knez i carev rođak Dimitrije Romanov i član Dume Vladimir Puriškević. Oni su Raspućina namamili na jednu kućnu zabavu, zatvorili ga u podrumske prostorije i najpre pokušali da ga otruju. Nažalost, iako je pojeo kolače i popio vino prepuno cijanida, otrov na Raspućina nije delovao. Zatim je Jusufov pucao u njega, ali ga je samo ranio. Starac je istrčao u dvorište, gde su ga ponovo pogodili hici iz revolvera. Međutim, čak i kada su ga utovarili u automobil i kasnije bacili u Nevu, Raspućin je još bio živ. Naime, to je utvrđeno na obdukciji tela koja je pokazala da su njegova pluća bila puna vode. Sahranjen je u prisustvu carske porodice, u kapeli carskog dvora. Carica je tražila smrtnu kaznu za ubice, ali je Nikolaj nije poslušao i dželate je osudio na progonstvo. Godinu dana kasnije, revolucionari su izvadili pocinkovani sanduk sa Raspućinovim telom, polili benzinom i zapalili.

Time je završen život jedne od najkontroverznijih ličnosti ruske istorije. Međutim, mit je nastavio da živi i posle njegove smrti, pogotovu kada je ispunjeno i njegovo proročanstvo o tragičnom kraju carske porodice. Nepunih godinu i po dana kasnije, 16. jula 1918. godine, Romanovi su nemilosrdno ubijeni u podrumu jedne kuće u Ekaterinburgu.

VLADA ARSIĆ


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 01 Jun 2009, 17:36 
OffLine
Voajer
Voajer

Pridružio se: 29 Maj 2009, 11:48
Postovi: 8
premda po vremenu u kojem je zivio u potpunosti pripada romanticnom periodu 1809-1847 i suvremenik je ostalih velikana glazbe romantike -Chopina,Liszta, neke odlike njegove glazbe vrlo su klasicne-u smislu pripadnosti znacajkama klasike kao perioda u povijesti zapadnoeuropske klasicne glazbe.Dvojna upotreba izraza klasicni u jednom znacenju opisuje klasicnu glazbu s razlikovanjem od pop glazbe ili izvorne tradicijske narodne glazbe, a u drugom opisuje pripadnost perioda tzv. becke klasike , ili krace klasike ,ciji su najvazniji predstavnici Betoven,mozart,hajdn.............
felix mendelson


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 24 Jun 2009, 05:24 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 04 Maj 2009, 10:00
Postovi: 375
Đura Daničić-prevodilac Staroga zavjeta, i pomagao je Vuku oko Novog zavjeta.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Jul 2009, 21:56 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat
Korisnikov avatar

Pridružio se: 08 Jul 2009, 21:11
Postovi: 567
Đorđe Karađorđević, prestolonaslednik i stariji brat kralja Aleksandra Karađođevića, koji je zbog svog prekog stava i spletki svog mlađeg brata i Nikole Pašića završio u zatvoru... Na kraju 2. svj. rata komunisti su ga oslobodili i dali mu stan u Beogradu i penziju.

_________________
PIVO, PIVO REKREATIVO!!!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Jul 2009, 22:07 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Feb 2008, 13:26
Postovi: 612
Lokacija: Banja Luka
Vojvoda Petar Bojović je najmanje zastupljen u srpskim istorijskim čitankama, a učinio je jako mnogo. Do skoro je u Beogradu njegovo ime nosila mala neugledna ulica, nadam se da su to promjenili... Drago mi je što maka u BL njegovo ime nosi ovaj divni bulevar koji vodi do Akademije umjetnosti u kampusu. Evo ovo malo što sam copy/paste:

Slika

Petar Bojović je porijeklom iz plemena Vasojevića. Rođen je 16. jula, 1858. u selu Miševići, opština Nova Varoš. Gimnaziju je završio u Beogradu i stupio u Vojnu akademiju 6. oktobra 1875. Proizveden je za artiljerijskog potporučnika 1880, za konjičkog poručnika 1883, za đeneral-štabnog kapetana 1. klase 1891, pješadijskog potpukovnika 1897, đeneral-štabnog pukovnika 1901, đenerala 1912.

Kao mlad oficir zauzimao je postepeno položaje prema činu i komandovao je u miru pješadijskim pukom, pješadijskom brigadom, divizijskom oblašću, konjičkom divizijom, trupama novih oblasti. Bio je načelnik štaba divizijske oblasti u dva maha, pomoćnik načelnika štaba aktivne vojske, pomoćnik i zastupnik načelnika i načelnik Glavnog đeneralštaba, načelnik štaba glavne vojne inspekcije i načelnik opšteg vojnog odjeljenja Ministarstva Vojnog.

U ratu protiv Turske 1876, kao pitomac Vojne akademije, bio je u štabu Vrhovne komande, u nastavku rata 1877. do 1878. kao pitomac Vojne akademije, bio je u bateriji na dužnosti podoficira, u Srpsko-bugarskom ratu 1885. bio je vodnik konjičkog eskadrona i zastupnik načelnika štaba Šumadijske divizije.

U Prvom balkanskom ratu 1912-1913. bio je načelnik štaba Prve armije, koja je izvojevala velike pobjede u Kumanovskoj i Bitoljskoj bici. Učestvovao je u mirovnim pregovorima sa Turskom, održanim u Londonu 1913, kao vojni stručnjak u delegaciji srspke vlade. U Drugom balkanskom ratu 1913. protiv Bugarske bio je načelnik štaba Prve armije, koja je odnijela pobjedu u bici na Bregalnici.

U Prvom svetskom ratu, njegova Prva armija je pretrpila velike gubitke u bici na Drini 1914. Bojović je bio ranjen u ovoj bici, pa ga je zamijenio armijski đeneral Živojin Mišić. U januaru 1916, imenovan je za načelnika štaba Vrhovne komande umjesto bolesnog vojvode Radomira Putnika, kog su njegovi vojnici nosili do Skadra. Tu poziciju je zadržao do juna 1918, kada je dao ostavku na to mjesto zbog nesuglasica sa generalima Antante oko pitanja širenja Solunskog fronta. Smatrao je da su saveznici najteže i najopasnije položaje prepustili srpskoj vojsci, što je bilo tačno. Ponovo je preuzeo položaj komandanta Prve armije, koja je prva probila neprijateljske linije na Solunskom frontu i napredovala duboko u okupiranu teritoriju. Njegove jedinice su ušle čak u Sofiju a povučene su nakon prijetnje glavnokomandujućeg Solunskom frontu, francuskog đenerala i petog (počasnog) srpskog vojvode Franša d‘Eperea da će okrenuti francusko oružje protiv Srba ukoliko se odmah ne povuku. Srpska Vrhovna komanda ga je 26. septembra odlikovala titulom vojvode za njegove zasluge tokom rata.

Vojvoda Bojović je preduzeo Nišku operaciju i izbacio neprijatelja iz Prokuplja i Niša 11. oktobra, a na čelu Dunavske divizije je 1. novembra ušao u oslobođeni Beograd.

1921. godine je imenovan načelnikom Generalštaba na mjestu preminulog vojvode Živojina Mišića, a 1922. se povukao iz aktivne službe. Na samom početku Aprilskog rata, postavljen je za zastupnika vrhovnog komadanta kraljevske jugoslovenske vojske, mladog kralja Petra II.

Petar Bojović je umro u Beogradu 20. januara 1945. (zaboravili su da napišu da su ga do smrti tukla 3 pijana partizana zato što je kao starac ostao u okupiranom Beogradu i bio kolaborator)

Napisao je i štampao, pored članaka u vojnim listovima i časopisima: „Vod patrole“, „Vaspitanje vojnika“, „Metoda za rešavanje taktičkih zadataka“, „Šta imamo i možemo da očekujemo od Egzercirnih pravila“, „Odbrana Kosova polja“ (1922). Preveo je „Taktiku“ od Brijalmonta.

_________________
Slika

EVE Online 21 day trial
https://secure.eveonline.com/trial/?inv ... tion=buddy


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Jul 2009, 12:43 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 05 Maj 2008, 14:32
Postovi: 3234
Lokacija: Kod starog panja
Kaspar Hauser

Kaspar Hauser / Casparus Hauser (30. travnja? 1812. - 17. prosinca 1833.) bio je tajanstveno divlje dijete nađeno u Njemačkoj u 19. stoljeću i navodno vezano uz vladarsku kuću Baden.

Život

26. svibnja 1828. na ulicama Nürnberga zatečen je dječak u seljačkoj odjeći koji je jedva znao govoriti. Nosio je pismo upućeno satniku 4. odreda 6. konjičke regimente, u kojem se satnik moli da primi dječaka ili ga objesi, kao i poruku koju je njegovu prethodnom skrbniku vjerojatno pisala njegova majka.

Postolar Weissman odveo je dječaka u kuću satnika Wesseniga, gdje je dječak govorio samo: "Želim biti jahač kao moj otac" i "Konja! Konja!". Kad su ga pokušali dalje ispitivati, rasplakao se i ponavljao "Weiß nicht." ("Ne znam."). Odveli su ga u policijsku postaju, gdje je znao napisati samo jedno ime: Kaspar Hauser. U pismu koje je nosio pisalo je da se rodio 30. travnja 1812.

Sljedeća je dva mjeseca proveo u tornju Vestner, u skrbi tamničara Andreasa Hiltela. Posjećivali su ga znatiželjni ljudi, zbog čega se otvoreno radovao. Smiješio se, hodao je kao malo dijete i nespretno je koristio prste. Jeo je samo kruh i vodu. Imao je vjerojatno šesnaest godina, ali duševno je bio šestogodišnjak. Ipak, bojnik Binder je tvrdio da dijete ima izvrsno pamćenje, iz čega je zaključio da je plemićkog podrijetla.

Imao je napade katalepsije i padavice. Na kraju je naučio dovoljno da može ispričati svoju priču.

Hauser je rekao da je većinu života - vjerojatno 10-12 godina - proveo u mračnoj sobici od 2x1x1,5 metara, u kojoj je bila samo slamarica i drveni konjić. Hranio se samo kruhom i vodom. Ponekad bi ga omamili da ga presvuku i ošišaju. Prvo ljudsko biće koje je vidio bio je muškarac koji ga je naučio reći "Želim biti jahač kao moj otac" i potpisati se kao Kaspar Hauser. Muškarac se uvijek pažljivo brinuo da ga dječak ne vidi. Na kraju ga je iznio iz sobice, a Kaspar se onesvijestio. Sljedeća stvar koje se sjećao je lutanje ulicama Nürnberga.

Taj je neobičan dječak probudio zanimanje diljem Europe i privukao još brojnije posjetitelje. Neki su smatrali da je varalica. Drugi su ga povezali s obitelji velikog vojvode Badena zbog crta lica. Ako je tako, njegovi bi roditelji bili Karl Ludwig Friedrich, veliki vojvoda Badena i Stéphanie de Beauharnais, usvojena Napoleonova kći. S obzirom da Karl Friedrich nije imao muških potomaka, naslijedio ga je njegov ujak Leopold I., veliki vojvoda Badena, čija je majka grofica Hochberg prema tim pričama skrivila dječakovo zatočeništvo.

Paul Johann Anselm Ritter von Feuerbach, predsjednik bavarskog prizivnog suda, počeo je istraživati taj slučaj. Hauser je prepušten na brigu učitelju Friedrichu Daumeru, koji ga je naučio govoriti, čitati i pisati. Daumer ga je također podvrgnuo homeopatskim tretmanima i poticao ga da piše dnevnik. Kaspar je pokazivao znakove velikog napretka.

17. listopada 1829. neki je zakukuljeni čovjek pokušao ubiti Hausera sjekirom, ali samo mu je zadao ranu na čelu. Zatražena je policijska zaštita, a dječak je predan na brigu Johannu Biberbachu, a šest mjeseci kasnije barunu von Tucheru. Tucher ga je zaposlio kao prepisivača u mjesnom odvjetničkom uredu. Pokušaj ubojstva je dodatno raspirio glasine o njegovoj vezi s vladarskom kućom Baden.

Britanski plemić Philip Henry Stanhope zanimao se za Hausera i navodno je htio steći njegovo povjerenje darovima. Također je pokušao zadobiti skrbništvo nad njim. Preselio je Hausera u Ansbach, na brigu Johana Georga Meyera. Odmah je izjavio da je Hauser Mađar i da nije plemić. Više povjesničara tvrdi da je Stanhope imao skrivene namjere i da je bio povezan s kućom Baden.

14. prosinca 1833. Hauser je namamljen u dvorski park Ansbacha obećanjem da će saznati nešto o svojim precima. Tamo ga je neki neznanac ubo nožem u prsa i probio mu pluća. Hauser se uspio odvući kući, ali je umro nakon tri dana. Zbog nepoznatih razloga, nije rekao ništa o svojem napadaču. Kad je policija pretražila park, ubojičino oružje nije nađeno, ali otkrivena je crna torbica s bilješkom: "Hauser će vam znati reći kako izgledam, odakle dolazim i tko sam. Da mu prištedim trud, reći ću vam ja. Dolazim iz . . . na bavarskoj granici . . . Moje je ime MLO." Poslije su Stanhope i Meyer tvrdili da je u pitanju bilo samoubojstvo. Hauser je pokopan na jednom seoskom groblju. Na nadgrobnoj ploči piše: "Ovdje leži Kaspar Hauser, zagonetka svojeg doba. Rođenje mu je nepoznato, a smrt tajanstvena." Poslije mu je u Ansbachu podignut spomenik na kojem piše: Hic occultus occulto occisus est: "Ovdje je neznanac ubio neznanca."

Dokumentacija

Kad je pronađen, Kaspar je na sebi imao dva papira. Prvi nije datiran, a glasi:
Poštovani satniče,
Šaljem Vam momka koji želi služiti kralja kao vojnik. Donesen mi je 7. listopada 1812. Ja sam siromašan težak s vlastitom djecom koju moram odgajati. Njegova me majka zamolila da odgojim dječaka, pa sam ga odlučio odgajati kao vlastita sina. Otad ga nikad nisam pustio da izađe iz kuće, pa nitko ne zna gdje je odgojen. Ni on ne zna kako se mjesto zove ni gdje se nalazi.
Možete ga ispitivati, poštovani satniče, ali neće Vam znati reći gdje živim. Iznio sam ga noću. Ne zna se vratiti. Nema ni novčića jer ni ja nemam ništa. Ako ga ne zadržite, morate ga zatući ili objesiti.

Drugo pismo, vjerojatno od dječakove majke koja je spomenuta u prvome, ima datum "listopad 1812." i glasi:
Ovo je dijete kršteno. Zove se Kaspar; morate mu sami dati prezime. Molim Vas da se brinete za njega. Njegov je otac bio vojnik u konjici. Kad navrši sedamnaest godina, odvedite ga u Nürnberg, u Šestu konjičku regimentu, gdje je služio njegov otac. Molim Vas da ga čuvate do njegove sedamnaeste godine. Rodio se 30. travnja 1812. Ja sam siromašna djevojka, ne mogu se brinuti za njega. Otac mu je umro.

Naslijeđe

Legende i analize o slučaju Kaspara Hausera traju do danas. Osim teorija o kraljevskoj krvi i običnoj prijevari, medicinske teorije uključuju amneziju izazvanu hipnozom i pitanje je li Kaspar Hauser bolovao padavice, autizma ili psihogenog poremećaja ("divlje dijete"). Teorije zavjere uglavnom se vrte oko vladarske kuće Baden i Stanhopea.

U studenom 1996. njemački je list Der Spiegel izvijestio da se pokušalo genetski usporediti uzorak krvi s hlača koje su navodno pripadale Kasparu Hauseru. Usporedbe s članovima kraljevske obitelji nisu dovele ni do čega konkretnog, a poslije se pokazalo da hlače nisu Hauserove.

Javila se tvrdnja da je Kaspar Hauser proveo barem dio svojeg zatočeništva u ćeliji u dvorcu Pilsach kod njemačkog mjesta Neumarkt in der Oberpfalz, oko 34 km od Nürnberga. Naime, u tom je dvorcu 1924. otkrivena sobica koja je osim raspadnutog prnja sadržavala i drvenog konjića, a Hauser je spominjao konjića kao svoju igračku. S druge strane, drveni je konjić u to doba bio vrlo česta igračka.

Međutim, Institut forenzičke medicine Sveučilišta u Münsteru 2002. je analizirao dlake i tjelesne stanice koje su također navodno pripadale Kasparu Hauseru, te je došao do konkretnijih rezultata. Uzeto je šest uzoraka iz različitih izvora: dječakov šešir i hlače, kao i kovrče kose, djelomično iz osobne zbirke suca Feuerbacha. Genetski je kod bio isti u svih šest uzoraka, te je odgovarao s 95% točnosti genetskom kodu Astrid von Medinger, potomka Stéphanie de Beauharnais, koja je bila majka Kaspara Hausera ako je uistinu bio nasljednik badenskog prijestolja. Dakle, materijal DNK ukazuje da je Hauser uistinu potjecao iz vladarske kuće Baden.

Njemački je redatelj Werner Herzog 1974. snimio film o Hauseru, Jeder für sich und Gott gegen alle (Svatko za sebe i Bog protiv svih). Slučaj Kaspara Hausera nadahnuo je i druge umjetnike, kao što su dramatičari Paul Verlaine i Peter Handke. Također se spominje u romanima Billy Budd Hermana Melvillea i City of Glass (Stakleni grad) iz Newyorške trilogije Paula Austera.

Antropozofi su napisali više knjiga o Kasparu Hauseru i njegovu okultnom značenju.

Bibliografija
Kaspar Hauser: Europe's Child, Martin Kitchen, Palgrave MacMillan, 2001 [ISBN 0333962141]
The Great Pretenders, Jan Bondeson, WW Norton, 2004 [ISBN 0393019691]

Umjetnost
Jakob Wassermann: Caspar Hauser or the Inertia of the Heart
Film Svatko za sebe i Bog protiv svih (Jeder für sich und Gott gegen alle) Wernera Herzoga
Drugi je film napravljen 1993.: Kaspar Hauser, njemačko-austrijska produkcija u režiji Petera Sehra.
Marianne Hauser je napisala Prince Ishmael, roman nadahnut životom Kaspara Hausera.

_________________
Slika
Slika


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Apr 2010, 23:20 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 30 Maj 2008, 22:25
Postovi: 150
Slika

Đuro Moreplovac
Istorijska istraživanja nisu još potvrdila stoprocentno, ali postoje indicije da se radi o vještom pomorskom stolaru po imenu Đuro iz sela Pribelja u okolini Glamoča. Đuro je kao pomorski stolar radio u Veneciji, gdje je upoznao anonimnog moreplovca za kojeg se sumnja da se radi o Kolumbu. Zajedno su iz luke Đenova otplovili put Portugalije, a kasnije i put Španskih obala. Opsenar i stolar Đuro nagovorio je svog prijatelja da pokuša isposlovati kod španskog kralja sredstva za ekspediciju do indijske obale. Što je čuveni moreplovac i poslušao. U najvećoj tajnosti ekspedicija je iz španske luke krenula put novog svijeta, a Đuro koji je u španiji boravio ilegalno bez radne dozvole sa falsifikovanim ličnm ispravama na ime španskog državljanina Juana de Rodriga iz sevilje, krenuo put najveće avanture koju jedan bošnjak sebi može da priušti u istorijskim proporcijama.
Nekolicina istoričara tog vremena pamti da se na sve tri broda orila veoma čudna pjesma sa veoma nepravilnim prevodom na španski jezik i koja je išla ovako: "En algún lugar de la mirada a distancia como la pérdida, alguien en la distancia de mi oro el amor, la al pasar mi juventud y las venas del deseo, vosotros, queridos lejos, muy lejos de mí ...". Ista bosanska sevdalinka u interpretaciji mnogobrojnih izvođača i danas para srca razdvojenih ljubavnika svojim nedostižnim daljinama u kojima se gubi i pogled i stih " Tebe srce želi i o tebi sanja, pusta mi je mladost bez tvog milovanja...". Mnogo godina kasnije stari morski vuk se vratio u rodnu dalmaciju i trajno nastanio na dalmatinskom ostrvu Hvar u mjestu Sućuraj, gdje je i kosti ostavio. Samo ponekad, uz prelo i čašicu ljute lozovače stari glamočaci sjećali su se svog brata đure i njegovog đurovanja po kugli zemljanskoj.
Pored ovoga, još manje, poznata je činjenica da je upravo noga pribeljčana Đure prva kročila na tlo San Salvadora i da je naš zemljak prvi pozdravio prisutne domorodce sa tradicionalnim bosanskohercegovačkim pozdravom "Pomo'z Bog, čestiti ljudi!"


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Apr 2010, 23:34 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Feb 2008, 21:55
Postovi: 3179
Đuro for President!

_________________
Lično više volim strat,
jer mi leži takav vrat...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Apr 2010, 23:43 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 22 Feb 2008, 21:55
Postovi: 3179
Ferhad Paša Sokolović je bio graditelj i utemeljivač Starog Grada Banja Luke ili Donjeg Šehera. Bio je rođak vezira Mehmed Paše Sokolovića. Od 1566. do 1574. godine Ferhat Paša je bio kliski Sandžakbeg, od 1574. do 1588. i prvi Beglerbeg a od 1580. do 1588. i Paša. 1573. godine je prenio sjedište bosanskog pašaluka iz Travnika u Banja Luku koje je ostalo u Banjoj Luci sve do 1639. godine. Pri kraju svog života bio je unaprijeđen i za namjesnika budimskog pašaluka. Ferhat-paša je imao mnoge zadužbine od kojih je najznačajnija Ferhadija Džamija sa kojom je i utemeljen Donji Šeher Banja Luke. Ferhad Paša Sokolović je urbzano izgrađivao Banja Luku, pa je u periodu 1579. do 1587.godine, izmedju rijeke Vrbasa i potoka Crkvene podigao 216 javnih građevina, a među njima su najpoznatije karavan-saraj, hambari za žito, nova čaršija sa oko 200 zanatskih i trgovačkih dućana. Ferhat Paša je ostavio iza sebe još znamenitih javnih objekata u krajevima gdje je doprirala njegova vlast, kao naprimjer: džamija u tvrđavi Zemunik kod Zadra, mekteb u tvrđavi Vrani kod Zadra, hamam u Kostajnici, hanovi u Livnu, Ravnom, Dobrunu, Kratovu, Svinjaru, itd.

_________________
Lično više volim strat,
jer mi leži takav vrat...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Apr 2010, 02:15 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 06 Jan 2009, 10:14
Postovi: 4338
Lokacija: Bojica Han
a ko je miso jazbec i ivica mitrecic bregejac ;)

_________________
ideologijom i religijom se bavi sirotinja moj maho


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Apr 2010, 10:11 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 39396
Lokacija: Месечева икра
chils je napisao:
a ko je miso jazbec i ivica mitrecic bregejac ;)

Ovaj prvi je uz F.Kluza i R.Čajeveca prvi partizanski avijatičar.....a i ovaj drugi je vjerovatno avijatičar,sudeći po nadimku...

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Apr 2010, 10:12 
OffLine
Administrator
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Nov 2002, 13:51
Postovi: 39396
Lokacija: Месечева икра
Čika Gugl kaže da je ovaj drugi mitraljezac R.Čajeveca......a čika Gugl zna....

_________________
Bubi frubi


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 04 Apr 2010, 13:11 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Apr 2007, 10:01
Postovi: 1904
Lokacija: Arda
Kada smo kod WWII, evo nekih nacista koji su imali veliki uticaj na zbivanja, ali su ipak ostali u sijenci velikih glavesina, Hitlera, Himlera, Gebelsa i Geringa.

http://en.wikipedia.org/wiki/Reinhard_Heydrich
high German Nazi official. He was SS-Obergruppenführer (General) and General der Polizei, chief of the Reich Main Security Office (including the Gestapo, SD and Kripo Nazi police agencies) and Stellvertretender Reichsprotektor (Deputy Reich-Protector) of Bohemia and Moravia
Dakle ovo mu je titula, sef Reich Main Security offica, koja je pod sobom obuhvatala Gestapo i jos nekoliko organizacija, veoma kompleksna birokracija sa kako kazu stotinama pod odjela i bila je podredjena Himleru kao vrhovnom sefu njemacke policije.
Predsjedao je konferenciji u Wanneseeu u kojoj je raspravljano o "konacnom rjesenju" Jevreja.
Na Heydricha je izvrsen atentat u Pragu (gdje je bio protektor) od strane dvojice agenata obucenih u Britaniji, kada je na njega bacena bomba. Iako se poceo oporavljati nakon povreda, umro je ubrzo nakon sto ga je posjetio njegov sef Himler.

http://en.wikipedia.org/wiki/Heinrich_M ... r_(Gestapo)

Heinrich Muller zvani Gestapo Muller, sef Gestapoa koji je imao jednu od vodecih uloga u planiranju holokausta. Takodje ucestvao u konferenciji y Wannseeu. Posljednji put je vidjen 1.maja u Berlinu 45. i od tada mu se gubi svaki trag. Ostao je jedan od nekolicine visokih zvanicnika koji nikada nije uhvacen niti je potvrdjeno da je mrtav.

http://en.wikipedia.org/wiki/Adolf_Eichmann

Smatra se arhitektom masovnih deportacija Jevreja, koju mu je povjerio Reinhard Haydrich. Nakon rata bjezi u Argentinu, gdje ga 1960. hvata Mossad i odvodi u Izrael gdje je osudjen i objesen.

_________________
“I’m Not a Paranoid Deranged Millionaire. Goddamit, I’m a Billionaire.” – Howard Hughes.

“I spent half my money on gambling, alcohol and wild women. The other half I wasted.”― W.C. Fields


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Apr 2010, 10:58 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Jun 2009, 18:40
Postovi: 5942
Lokacija: 23.10-28.11-27.04-18.08-19.08
Egipatska kraljica Nefertiti

Nefertiti je bila kraljica nepojmljive ljepote, koja je vladala zajedno sa svojim muzem Ahnetonom jos u vrijeme Amarna perioda. Pomogla je Ahnetonu da promovise svoju novu religiju. Vladala je prilicno kratko (12 godina) I onda je nestala u vremenu. Veoma malo se zna o njoj, ali opet, ona nastavlja da osvaja svijet sa svojom ljepotom.
Nefertiti znaci, ”ljepotica je stigla.” Vjerovalo se da je Neferti bila malo dalja rodjaka kralja Anhenatona, I da je bila naravno njegova, omiljena kraljica. Gotovo se nista ne zna o njenom detinjstvu, a prve pojave su zabiljezene po udaji za Faraona Anhenatona. Vjeruje se da su on I njegova kraljica doneli sa svojom vladavinom mnostvo dramaticnih promena, i da zbog toga nisu bili voljeni od strane svoga naroda.
Anhenaton je izgradio hram posvecen Atenu, novom, Bogu sunca, I imenovao je svoj kapitol Anhenaton. Taj novi grad je bio unikatan, I nije licio ni na jedan drevni Egipatski grad. Hramovi su bili izgradjeni bez krovova, dozvoljavavsi zracima sunca da prodru unutra. Taj grad je imao palate i vile za bogate, i od 20 – 50 hiljada stanovnika – seljaka.
Podrzavajuci vjerovanja svoga muza, Nefertiti je promenila svoje ime u ”Neferneferuaten” – sto znaci, ”Aten zraci sjajno (zato) sto je ljepotica stigla. Takodje je imala pozicuju ”svestenice” . Njena pozicija je promjenjena dramaticno u 12 godine Anhetonove vladavine, kada je njihova cerka preuzela njenu poziciju, i poziciju ”glavne zene” udavsi se za svog sopstvenog oca. Nefertiti je imala 6 kcerki. Bila vise od kraljice, pomogla je svome muzu da izgradi novu religiju, i da zaista vjeruje u to, i bila je postovana vise kao faraonka nego kao kraljica. Noviji podaci sve vise dokazuju cinjenicu da je Nefertiti bila jedna od najmocnijih kraljica Egipta, koja je ikada vladala. Bila je cesto prikazivana sa faraonskom krunom, u mnogim bitkama, takodje je velika grobnica izgradjena za nju, iako se grobnice izgradjuju iskljucivo za faraone.

_________________
"Ko promaši ljubav, promašio je život"


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 47 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs