Ove godine navršava se 30. godina od ukidanja takmičenja pod nazivom Mitropa kup, a ujedno i jubilarna godišnjica našeg jedinog Evropskog trofeja. Interesantan detalj je da smo mi poslednji osvajači tog kupa. S obzirom da je to prvo veće međunarodno klupsko takmičenje počelo davne 1927. godine, a Borac poslednji osvajač, siguran sam da bi mnogi klubovi iskoristili tu privilegiju u svrhu promocije kluba i napravili odličnu priču. Činjenica je da naš klub nažalost nema interesa za tim, pa na nama ostaje da sačuvamo od zaborava i do nekih boljih vremena podsjećamo se tog trofeja.
https://youtu.be/yLViusjX_ygEmisija snimljena na zapadno-slavonskom ratištu. Par igrača i nekoliko članova rukovodstva odnijeli su osvojeni pehar kako bi bar malo olakšali svakodnevnicu borcima na liniji. Ovim putem se zahvaljujem velikim Borčevcima koji su sačuvali ovaj i još mnoštvo materijala vezano za naš klub. Treba spomenuti neke od osvajača Mitropa kupa: Sparta Prag, Ferencvaroš, Rapid Beč, Bolonja, Slavija Prag, Fiorentina, Udineze, Milan, Bari,Torino i mnogi drugi.
Dokumentarni film 70. godina Borca, autor Limun PapićU vremenu kada se građanski rat u BiH uveliko razbuktavao, Borcu je u maju 1992. godine ukazana čast da na turniru u italijanskom gradu Fođa brani visok ugled jugoslovenskog fudbala. Tu je održan turnir Mitropa kupa najstarijeg klupskog takmičenja u Evropi. Na okupu su bili italijanski, mađarski, čehoslovački i jugoslovenski prvoligaši. Pred 15 000 gledalaca, mađarski predstavnik Vašutaš eliminisao je Čehoslovake boljim izvođenjem penala. Drama se nastavila i u meču Fođa - Borac, u regularnom toku bilo je 2:2, a naš klub je pobijedio na penale. Trećoj drami poklonici fudbala u Fođi prisustvovali su 29.05.1992. godine. Golom Filipovića u sedmoj minuti Borac je poveo, ali je Ničiforov izjednačio u 63. minutu.
Veliki pehar pohranjen je u bogatu Borčevu riznicu, a na gradskom stadionu se nadaju da nije daleko dan kada će Borac moći ponovo izaći na međunarodnu scenu.
Dokumentarni film 70. godina Borca, priča Stojan Malbašić
Ovaj pehar sam primio kao kapiten Borca na radost svih nas, a pogotovo meni je ostao u velikom sjećanju jer je to bila moja poslednja utakmica u dresu Borca. Ovaj pehar ima veliki značaj jer to takmičenje traje od 1927. godine a ovaj kup su osvajale velike ekipe kao što su Vašaš, Spartak, Fiorentina, Milan. Od naših klubova osvajali su C. Zvezda, Vojvodina, Čelik i mnogi drugi evropski veliki i poznati klubovi. Povratak Borca u Banja Luku bio je u dramatičnim uslovima jer je avion koji je sletio 30-tog maja bio poslednji let sa aerodroma i poslije 4. godine banjalučki aerodrom još uvijek je zatvoren i ne radi za civilni saobraćaj.
Фођа, 27. мај 1992.
ФОЂА – БОРАЦ 2:2 (1:1), пенали 2:4Стријелци: 1:0 Бајано (16.), 1:1 Шашиваревић (21.), 1:2 Липовац (66.), 2:2 Бајано (75.).
Стадион: Градски у Фођи, гледалаца: 15 000, судија: Шел (Чехословачка), жути картони: Симеуновић, Калтак и Матаја (Борац).
ФОЂА: Росини, Петреску, Кодиспот, Пикасо, Фрес, Паделино (Троколи), Рамбанди, Поро, Бајано, Бароне, Мушумети.
БОРАЦ: Симеуновић, Малбашић, Матаја (Сушић), Билбија, Липовац, Ђукић, Калтак, Шашиваревић, Штављанин, Шушић (Б. Ковачевић), Филиповић.
https://youtu.be/3cgelZSJGOUSnimak utakmice sa Fođom. Gosti u studiju trener Smileski i golman Simeunović.
Фођа, 29. мај 1992.
ВАШУТАШ – БОРАЦ 1:1 (0:1), пенали 3:5Стријелци: 0:1 Филиповић (7.), 1:1 Ничифоров (63.).
Стадион: Градски у Фођи, гледалаца: 2 000, судија: Штендл (Аустрија), жути картони: Симеуновић, Калтак, Ђукић, Шашиваревић, Билбија (Борац), Гарас, Конер (Вашуташ).
ВАШУТАШ: Ердели, Гарас, Ишчак, Ничифоров, Кронер, Хусак, Молнар, Нахочки, Савељев, Туболи (Боргуља), Грашов.
БОРАЦ: Симеуновић, Малбашић (Ковачевић), Матаја (Хабибовић), Билбија, Липовац, Ђукић, Калтак, Шашиваревић, Сушић (Шушић), Штављанин, Филиповић.
Citiraj:
Na put po trofej, Borac je krenuo sa aerodroma Mahovljani za Tivat, odakle se autobusom nastavili za Bar. Potom se, iz crnogorske luke, trajektom krenulo za Bari, a potom ponovo autobusom za Fođu...
A što se tiče povratka – avion koji je poletio sa Mahovljana po Borčevu trofejnu generaciju bio je posljednji koji je krenuo iz Banjaluke prije podjele vazdušnog prostora na teritoriji SFRJ, obzirom da se "rasplamsavao" rat...
U Banjaluci je čak kružila informacija da na aerodromu uopšte nisu znali ko treba da sleti. Mislilo se, naime, da je u pitanju "neki neprijateljski avion", pa je postojala opasnost da PVO napadne avion sa crveno-plavima. Srećom, saznalo se vrlo brzo da se radi o šampionima!