banjalukaforum.com

Ideologije koje prate „objašnjenja“ zašto je ovaj ili onaj oblik vladavine pa i svojevrsni politički sistemi bolji od nekih drugih . . . ne vole da služe ničem drugom osim da . . . „one“ nad kojim se vlada ubijede u to , da je baš ono što „mi“ propovijedamo , naravno „voljom proviđenja“ , nadmoćno nad svim drugim što se nudi na „tržištu“.

Osnovni je cilj , skoro svake vlasti . . . očuvanje tih privilegija , kako za sebe tako i za svoje potomke!

Desetine su miliona ljudi , pošli u mrak vijekova pod zastavama raznih simbologija i boja da bi dokazali „da je Bog ipak na njihovoj strani“ , i da „spasu civilizaciju od najezde varvara“.

Ne mislim , da se ne podrazumijeva , da „varvari“nisu bili uvijek oni drugi!

Recimo , enciklopedija lista „Tajms“ tako i „crta“ istoriju civilizacije , kao prirodnu smjenu imperija . . . od Rima pa naovamo.
Naročito od „velikih geografskih otkrića“.

Šta ćemo sa onim dijelom svijeta , koji je sebe u jednom određenom pulsirajućem momentu dvadesetog vijeka sebe nazvao „Zapad“ , sa manje ili više uspjeha?
I usput pokušavao da se zaodjene u ruho univerzalne civilizacije . . . pa da natkrili (do nekog određenog momenta) nama poznati svijet!?

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=znZSaol9PE0[/youtube]

Jel ja ne kontam o kojoj je ovdje sekti rijec zato sto sam sa sela ili sto sam jednostavno glup?

_________________
Radonjic je kriv!

Šta ćemo sa zapadom. Pitaš Njemca boji li se Engleza. On kad kaže da se ne boji, pitaš ga smije li ga udariti ako se ne boji i on će ga udariti. Ako ne upali, onda zamjeniš uloge te dvojice. Onda ubaciš spike "ajoj šta ti je reko, ajoj šta ti je reko" i tako.

_________________
Ako si najbolji u sobi u pogresnoj si sobi

+1

Vjerovatno je oboje.

Svaki pisani tekst , svaka riječ , svaka misao koja doprinosi shvatanju da ideologije proistekle iz istih , generacijski nadovezanih krugova „onih koji vladaju svijetom“ . . . zapravo zamagljuju cjelovito shvatanje političkih događaja i istorije i potpiruju sukobe na planeti , svaki napor da Srbija prevaziđe obesmišljene političke podjele na „partizane“, „četnike“,“plave“, „crvene“,“žute“,“crne“ i konačno pronađe svoj bazični društveni konsenzus , čijeg su značenja i značaja bili svjesni još srednjovjekovni utemeljivači Nemanjići , mislim , da će imati svoj „dobar odjek u 21.vijeku“ . . . više nego ikada ranije.


I kao što su u 20. vijeku dva naroda kojima se najviše manipulisalo , bili Nijemci i Rusi . . . ma kako to izgledalo paradoksalno u vrijeme „upotrebe“ muslimanskog ekstremizma i „Al –kaide“ , u 21.vijeku , nijednim narodom i nijednom nacijom neće biti više manipulisano“u ime slobode“ , nego onima koji imaju hiljadugodišnje tradicije borbe protiv ugnjetavanja i koji su za dobrobit čovječanstva dali tolike stvaraoce - Jevrejima i onima koji su slavno ime Ustava i borbe za nezavisnost . . . pronijeli širom svijeta u posljednja dva vijeka.

„Američkim lordovima“.


Tokom posljednja dva vijeka . . . postalo je očigledno da iza naizgled čudnovatih ratova , klanica , teritorijalnih osvajanja i gubitaka . . . leži neumitna logika.
Novac jeste uzrok . . . ali ne i prauzrok i jedini razlog.

Ni jedna elita na ovome svijetu , nikada neće prihvatiti da je materijalno bogatstvo samo po sebi cilj.
„Duhovna dimenzija“ , težnja ka „besmrtnosti“ . . . neizostavna je.Svome se životu mora dati smisao , pa makar to značilo i obesmišljavanje tuđih života.
Više od par stotina godina , čudnovati koloplet okolnosti starog plemstva , nove buržoazije i međunarodnog bankarskog „bratstva“ kroji mapu svijeta.
Neke čini bogatim i prosperitetnim.A druge , dovodi do bankrota i svekolikog siromaštva.
U samom srcu tog procesa je stvaranje „uređenog svjetskog društva“ , koje bi po svim svojim karakteristikama . . . bilo neka vrsta imperije.
Nije to , naravno , prva imperija nastala na ovom svijetu.
Ali ima neskrivenu želju da bude - posljednja!

Neka vrsta ostvarenja Kantovog sna o“univerzalnom miru“ o kome je on pisao u svom „projektu“ čiji naziv danas ima crtu , crnohumorne konotacije . . . Vječni mir.


Snagu tog procesa čini „mreža“ porodica povezanih unakrsnim brakovima negdašnjeg starog plemstva i (nekadašnjih)“skorojevića“ bankara , iznjedrenih na talasu“novog načina proizvodnje“ - kapitalizma.
„Okosnica“ , sačinjena od vodećih bankarskih porodica , prije svega iz Njemačke, Velike Britanije , SAD , Francuske i Italije , unakrsno povezanih brakovima i dabome interesom . . . udružena sa još moćnijim starim evropskim porodicama „plave krvi“ i ranim utemeljivačima buržoaskog poretka , predstavlja zapravo neku vrstu „iskrivljenog ogledala“ nekadašnjeg plemstva.

Imaš li ti dokaze za to?

_________________
Ako si najbolji u sobi u pogresnoj si sobi

I „dil“ je bio ostvaren.

„Dil“ je i dan danas „na snazi“!

Plemstvo je ohrabrivalo političke ambicije „finansijskih magova“ , a ovi su , sa svoje strane , pothranjivali osvajačke i druge planove plemstva.
Plemstvo je imalo više iskustva u vladanju .Bankari i buržuji su bili spretniji u“pravljenju novca“ u tim novim društvenim uslovima nazvanim , kapitalizam.

I jednim i drugima . . . oči su bile uprte i užarene od pohlepe!

Naravno , to ne znači da se interesi „ukrštenih porodica“ uvijek poklapaju.Prema staroj srpskoj izreci - „ako smo mi braća , kese nam nisu sestre“ , oni su , međusobno veoma često konkurenti.
Biznis , politika , moć , vlast , neprestano izazivaju „potrese“ i „nadgornjavanja“, u smislu da ona porodica koja je „imala preimućstvo“ , poslije izvjesnog vremena ustupa prvenstvo onima koji bolje osluškuju „damar progresa.“
Ali ono što je je najvažnije . . . prema „spoljnim rivalima“, po pravilu ipak nastupaju jedinstveno!

Mase i hrabri ratnici „svih boja“ bili su ubijeđeni da američki rat za nezavisnost , Francuska revolucija , građanski rat u SAD, boljševička revolucija u Rusiji donose nešto stvarno kvalitetno i novo.Nisu ni sanjali da , manje više, svi rade za istog „poslodavca“.
Nisu ni sanjali da su svi “izmi“ 19. i 20. vijeka . . . liberalizam,nacionalizam,socijalizam,komunizam,fašizam i globalizam zapravo produkti i skupa roba jednih te istih ili sličnih , generacijski nadovezanih krugova . . . velike familije.



Danas nema sumnje , (gospodine Brus Vilis), da je zapravo čitav 20. vijek bio već neka vrsta pripreme za stvaranje Imperije.Pa pogledajte samo , Prvi i Drugi svjetski rat , najveći i najbesmisleniji gubici u čitavoj istoriji ljudskoga roda.Dekomponovali su staru sliku svijeta a “velikoj familiji“ donijeli profite, koji su premašivali i najluđe snove holivudskih producenata , kao i mogućnost da davanjem kredita „pobjednicima“ i „poraženim“ zapravo uslovljavaju pravce poslijeratnog razvoja jednih i drugih .
Taj je“razvoj“ , po pravilu uvijek nosio klice novih sukoba.Međunarodno bankarsko- buržoasko plemićko - „bratstvo“ je to dobro znalo i neprestano je manipulisalo . . . huškajući jedne na druge.

Imperija napreduje i bogami , čini mi se da nema ovozemaljske sile koja je može zaustaviti.
Mozak joj je doduše u Evropi u kojoj , skoro da više nema ničeg evropskog.Pesnica joj je u Sjedinjenim Američkim Državama kojima ne vladaju Amerikanci.
Ona ne korača gvozdenim koracima SS i SA odreda . . . ona dolazi nasmijana , razigrana , šarena kao nekadašnji sletovi u čast Josipa Broza.

A tamo negdje daleko na Istoku . . . čekaju Rusija i Kina “dvije najvažnije zemlje na svijetu koje nisu liberalna demokratija“ , (Farid Zakarija).

I još dvije . . . koje američki analitičar nije spomenuo - Indija i Iran.

Zbignjev je Bžežinski u intervjuu za moskovski list Izvestija 21.11.2000. godine rekao :

„Smatram da Putin i njegova grupa predstavljaju tipičan izdanak sovjetske epohe.Možda su to posljednji ljudi sovjetske generacije koji su došli na vlast.Putin nije u stanju da pred Rusijom otvori neki novi put“ . . . I naravno poentira :

„Ja imam dvije glavne teze.Prva , u Rusiji i to je od principijelnog značaja , postoji izuzetno velika provalija između političke elite i čitavog društva.Transformacija koja se odigrala u samom društvu pokazuje da će , u krajnjem ishodu , Rusija krenuti putem demokratske države.I stoga mi Amerikanci , treba da pružimo pomoć ovom građanskom društvu , nevladinim organizacijama , da podržavamo pluralizam u Rusiji , ali nipošto da pothranjujemo elitu.I drugo , Rusiju okružuje 300 miliona muslimana koji , zbog njene politike prema Čečeniji , bivaju sve više ozlojeđeni.
Istovremeno , na njenim istočnim granicama prostire se džinovska Kina sa gotovo milijardu i po stanovnika i privredom četverostruko većom od ruske.Ako Rusija želi da preživi kao država , mora da čitav svoj prostor - od Kaljingrada do Vladivostoka - učini evropskim.Ako ne uspostavi bliske veze sa Evropom , ne isključujem da 2050. Vladivostok više neće biti ruski.Međutim Rusija može da postane evropska država samo onda kada se odrekne svojih imperijalnih ambicija.A to možemo da spriječimo samo na jedan način - svestranom pomoći nezavisnim državama na postsovjetskom prostoru!“



Zatim nešto ranije , negdje krajem 1997. godine , u intervjuu za zagrebački list Nacional , Bžežinski tumači svoju priču o „Evroaziji“ :

„SAD moraju stvoriti sistem koji bi se temeljio na ravnoteži i suradnji s ostalim , slabijim silama.Sile s kojima ne bi bilo suradnje , s vremenom bi mogle postati prijetnja interesima Sjedinjenih Američkih Država.Također , smatram da se Amerika treba koncentrirati na ono što ja nazivam središnjom arenom globalne velesile , a to je , uglavnom veliki evroazijski kontinent.Strukturiranje odnosa između veće Evrope , neoimperijalne Rusije , surađujuće Kine i globalno važnog Japana , s Amerikom kao glavnim arbitrom , trebalo bi biti osnovna formula strategijskih odnosa.“

Честитам Орхана1, коначно неко информисан на овом форуму! Ја сам мало наивнији, ја бих одмах кренуо причу о "црном племству".

_________________

ne znam šta je napisao a da već nismo znali iz tih silnih teorija zavjere?
naravno da postoje elite koje imaju ambiciju da vladaju svijetom, to je uvijek tako bilo, kao što postoje oni koji bi da zarade na nesreći drugih, ali mislim da su većina tih teorija predimenzionirane, posebno priče o krvnom srodstvu, dinastijama, ili nekoj ozbiljnoj duhovnoj bazi koja stoji iza toga. ljudi koji su zaista posvećeni nauci sigurno nisu u krugovima oko novca i političkog uticaja.

a slažem se da većina stvari koje rade političke elite je prilično besmisleno, ali donosioci tih odluka nisu nikakva elita, često se radi o vrlo prosječnim ljudima tipa buša i sličnih, koji sticajem srećnih okolnosti zauzimaju položaje i onda inercijom vuku glupave poteze. pa posljednji primjer je sa obamom i invazijom na siriju, koja je u posljednjem trenutku obustavljena da bi se onda finansirali pobunjenici na terenu, koji su se ispostavili kao najgori islamski fanatici koji sad kolju novinare i vrše pokolje gdje stignu. nema tu nikave intelektualne podloge niti velikog plana. ali amerikaci mogu da prave gluposti jer su najjači. znači, oni se ovako ponašaju ne zato što je iza njih neka mračna sila i slično, već što brane status najačeg, a tako isto se ponaša bully od prvog razreda u onovnoj školi pa sve do neke visoke politike.

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

U svim zvaničnim udžbenicima Sjedinjenih Američkih Država , pa i širom svijeta kaže se . . . da je Sistem federalnih rezervi , FED (Sistem Centralne Banke) , Kongres SAD osnovao 1913. godine da bi se uveo red u haotični finansijski sistem koji je vladao u toj zemlji.

Centralna banka ima višestruku ulogu da bude zakonodavac , bankar , zajmodavac , kontrolor , revizor , čuvar i administrator , a glavni cilj joj je očuvanje stabilne i zdrave privrede.
Mada je tehnički Centralna banka zapravo . . . korporacija čiji su vlasnici privatne banke , ona više posluje kao državna agencija , a nipošto kao preduzeće.
Bankom rukovodi predsjednik i ona utvrđuje ekonomsku politiku , nadzire rad drugih banaka i važan je činilac u privredi zemlje.
Predsjednik imenuje guvernere banke na četrnaest godina , a imenovanja potvrđuje Kongres , što bi donekle trebalo da spriječi političke pritiske.

Bar tako kažu . . . knjige.

Ono što se zapravo prećutkuje je činjenica , da su Sistem Centralne banke osmislili upravo oni bankari koji su unosili haotičnost u finansije Sjedinjenih Američkih Država .Po dobrom starom principu „pali , pa gasi.
Isti su ti momci izazivali nevolje , a onda se vrlo „humanitarno“ ponudili da riješe probleme i „uvedu red“ , uz svesrdnu pomoć bankarskih krugova i plemstva sa Starog kontinenta.

„Mozak“ cijele te „operacije“ bio je upravo onaj koji je i izazvao potrese u bankarskom sistemu Sjedinjenih Američkih Država , hiljadu devetsto i sedme godine - Džon Pjerpon (Pirpont) Morgan , jedan od najbogatijih ljudi Sjedinjenih Američkih Država i svijeta.

Zadatak je , 1910. godine povjeren tadašnjem senatoru Nelsonu Oldriču.
Pratili su ga Abram Piat Endrju , pomoćnik sekretara finansija i Frank Artur Vanderlip , nekadašnji reporter i urednik lista“Čikago tribjun“ pa i štićenik fondacija Rokfeler i Karnegi potom i predsjednik Nacional siti banke (u vlasništvu kuće „Kun i Leb“).
Neizbježan je bio tada i Pol Moric Varburg , prvi guverner Sistema federalnih rezervi , ženidbom sa Ninom Leb , partner u bankarskoj kući „Kun i Leb.“
Nikako tu nije izostao , ni Henri Dejvidson , iz kuće „Džej Pi Morgan.“

Nelson je Oldrič predstavljao Rod Ajlend.I kada je ušao u senat SAD , (1881) , bogatstvo mu je iznosilo oko 50 000 dolara. Napustio je gornji dom 1911. godine i imao je , nakon toga , procjenjuje se , oko tridesetak miliona dolara.Bilo mu je namijenjeno da predloži u Kongresu zakonski akt o stvaranju sistema centralne banke , što je eufemistički bilo nazvano . . . „Sistem federalnih rezervi.“
Prijedlog zakona „igrom sudbine“ u Kongresu podnijeo je jedan drugi senator . . . Karter Glas.

U tom predbožićnom raspoloženju i očekivanju prosperitetne 1914. godine , Akt o osnivanju Banke federalnih rezervi . . . prošao je bogami , poprilično glatko.
Za taj svoj doprinos , senator Glas je nagrađen pozicijom sekretara finansija kod predsjednika Vilsona , onog istog lidera čiji je dolazak na čelo Sjedinjenih Američkih Država . . . bankarsko bratstvo iz sve snage podržavalo , znajući da će on „svirati po njihovim notama“ i svakako nakon ratne oluje , dobiti Nobelovu nagradu za mir (1919).
Možda je zato na izborima 1912. godine i „srušen“ posljednji predsjednik SAD koji je nastavljao . . . tradicije Tomasa Džefersona i Abrahama Linkolna.
Pružio je on kakav - takav otpor , planovima “bankarske internacionale.“ - Vilijam Hauard Taft.
Njegov će unuk postati jezuita i dio „ velike familije“!



Teorije zavjere ne postoje . . . gospodine Dingo.

A Vi bi . . . kao veteran ovog foruma , to trebali da znate i razmišljate o floskulama iz „ zapadnomislećih kuhinja.“


Postoji samo . . . praksa dominacije.

Čini mi se da sam ovo sve, ili slično ili većinu iz postova čitao na ovom forumu prije 3-4 godine.
Bojim se da se ovdje pokušava otkriti topla voda ili sam ja promašio poentu.

I u knjigama je jasno da USA ima prostor za manevar dolarom koji nijedna druga zemlja nema. Šta je tu mistično?

_________________
Ako si najbolji u sobi u pogresnoj si sobi

Orhana1, izgleda da nisi pažljivo čitao. Nisam napisao da ne postoje zavjere, već da su predimenzionirane, posebno taj dio o nekakvoj ozbiljno organizovanoj intelektualnoj zavjeri gdje je sve u simbolima, krvi, ritualima i slično. A što se tiče bankara, pa naravno da se udružuju i spletkare, to nije ništa sporno. To imaš od federalnih rezervi do banke Nove Gvineje, cilj je da se uveća profit na razne kreativne načine, ali to nije vrsta zavjere na koju sam ja mislio odgovarajući na tvoj prethodni post o duhovnoj dimenziji.

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

Halford Makinder . . . objavio je te 1904. godine , svoje opservacije o , „političkoj snazi Evroazije“.

Zaključio je da „Rusko jezgro i oblasti istočno od jezgra , sadrže potencijal da postanu svjetska sila.“

Teoriju koja je poznata kao „Makinderov Hartlend“ ( Mackinders Heartland ) dopunio je 1919. godine , tako da su se iskristalisale osnovne teze : „Ko vlada Istočnom Evropom , komanduje Hartlandom , ko vlada njime , komanduje Svjetskim ostrvom , zapravo Evroazijom i Afrikom , a ko vlada njima , komanduje svijetom !“ Ništa tu nema (sada), naravno novo.

Interesantnije je to , da su neke od njegovih ideja nadahnule i . . . Zbignjeva Bžežinskog.

Zašto ovo govorim?


Kada se dogodio „Hanibal ante portas“ , Rim je bio užasnut!

Imperija je drhtala pred velikim vođom Kartagine.Njemu i zastrašujući slonovima , se niko nije usuđivao suprotstaviti u frontalnoj i otvorenoj bici.Ali eto , jedan od rimskih vojskovođa je shvatio , da će mnogo bolje rezultate dati više malih , pojedinačnih napada koji će imati „odloženo dejstvo“ i osipati snagu i duh moćne , Hanibalove vojske.

Fabijus. “Quintus Fabius Maximus Verrucosus“. S nadimkom . . . onaj koji dobija na vremenu.

Taj bi danas možda bio tretiran , kao vođa gerile ili terorista!





Zagovornici „puta u socijalizam“ , ali bez korišćenja „revolucionarnih“ mjera , Pariske komune za koje se istovremeno zalagao i Karl Marks , nazvali su sebe fabijancima.Pa , upravo taj postepeni put „krunjenja“ moći kapitalističkog sistema ( postupno ali i konstantno , poboljšanje položaja radničke klase ) , bio je njihov javno proklamovani ideal.Naravno , malo - pomalo sa strukturnim i suštinskim promjenama.Bila je to lozinka.

Pa šta su preteče današnjih laburista , Velike Britanije?
Hmmm , čudnovati su bili borci za radnička prava , iz redova fabijanaca.Čudnovati , al čuveni!


Sidni Veb , Džordž Bernard Šo , Džon Majnard Kejnz , Vikont Haldejn , Herbert Džordž Vels , njegova ljubav Sesili Fearfild , mnogo poznatija kao Rebeka Vest , autorka jedne od najimpresivnijih knjiga o Jugoslaviji i Balkanu ikada napisanih : (Crno Jagnje i sivi soko) , zatim Erih Bler mnogo poznatiji kao Džordž Orvel . . . Ovaj potonji , osim spisateljske slave imao je bogami i čudne ambicije da postane , nešto nalik , na čuvenog filmskog supermena „u službi Njenog Veličanstva“ . . . Džejmsa Bonda.


Sindi Džejms Veb (1859 – 1947) smatran je socijalnim reformatorom i istoričarem.Dugo je godina radio kao državni administrativac , kako to Englezi vole da kažu - civil servant.Bio je oženjen sa Beatris Poter i , zajedno s njom proučavao ekonomiju.Za Veba se govorilo da se „dobro udao“ jer je Beatris bila bogata unuka , nekada čuvenog britanskog političara Ričarda Potera.U svojim djelima , bračni par Veb bavio se istorijom trejdjuniona i pitanjima industrijske demokratije.
U biti . . . bio je to program socijalnog preporoda „gorde Albion“ , ali predvođen - elitom.Dakle , prosvećena manjina trebalo je da radničku većinu uputi u boljitak , s tim što je trebalo , po svaku cijenu izbjeći najveći bauk komunizma - revoluciju!



Tokom te 1884. – 1885. godine , bračni par Veb je sa grupom istomišljenika pokrenuo Fabijansko društvo.Gotovo od samog početka pridružio im se pisac i dramaturg Džordž Bernard Šo , koji je sebe nazvao „nesocijalnim socijalistom“ i počeo da piše eseje o fabijanizmu.Oštri je Irac tokom svoje čitave karijere pokazivao nepokolebljiv karakter Dablina , ali i socijalnu promućurnost.
Isto kao i njegov „brat po duhovnom oružju“ Veb , oženio se bogatom nasljednicom.
Dvadesetih godina 20. vijeka postaje slavan autor.Njegov „Pigmalion“ postaje svjetski hit.
Uslijedila je i prestižna Nobelova nagrada 1925. godine.

Možda najprovokantnije Šoovo djelo je upravo . . . „Vodič za inteligentnu ženu u socijalizam i kapitalizam“.

Upravo je on osmislio novi simbol Fabijanskog društva.U početku je to bila kornjača , ali se vispreni pisac dosjetio da „vuk u jagnjećoj koži“ daleko bolje otjelovljuje suštinu i fundamentalne ciljeve društva.
Bilo je to baš nasuprot onome , što je poručivala čuvena Besjeda na Gori : „Čuvajte se lažnih proroka , koji vam dolaze u ovčijem ruhu , a iznutra su grabljivi vuci!“

Među fabijancima se veoma oštro isticao i Vikont Haldejn , koji je tridesetih godina 20. vijeka , u vrijeme Staljinovih petogodišnjih planova , čak posjetio SSSR.Zatim se zapitao u svojoj knjizi da li je „sovjetski komunizam - nova civilizacija“?
Mnogo godina prije , još 1905. fabijanci su pomogli prve revolucionarne događaje u Rusiji , i faktički uticali da „boljševici“ odnesu prevagu nad „menjševicima“.U to vrijeme im je pomagao i američki magnat proizvodnje sapuna , Džozef Fels , rođen u Njemačkoj čija je ćerka bila udata za pripadnika familije Rotšild.
Džozef se Fels . . . gromko zalagao za „reorganizaciju Palestine“ i prosvetiteljstvo.
U svom cilju on piše o tom području , o“Bogu i njegovim zakonima“ , a 1927. godine objavljuje knjigu „Ka svjetlosti“.



Nova civilizacija ili ne . . . Beatris Poter se gromko zalagala za kolektivizam , a većina članova Fabijanskog društva pravila je vrtoglave karijere.Sindi Veb je bio , gle, sekretar za kolonije i u vrijeme velike svjetske ekonomske krize , 1929. godine postao - Baron Pasfild.
Fabijansko društvo će ostati zapisano u istoriji , najviše po svom najvećem „izumu“ koji se zove Londonska škola ekonomije i društvenih nauka , poznatija kao El–Es–I (1895).
Prvi direktor te škole bio je Vilijam Hjuins a naslijedio ga je čuveni geopolitičar ser Halford Makinder.
Među svjetskim poznatim ekomomskim i političkim misliocima koje će El-Es-I iznjedriti bili su „marksista“ Harold Laski , „liberal“ Fridrih fon Hajek – dobitnik Nobelove nagrade 1974. godine , lord Darendorf , Entoni Gidens i tako redom . . .

U zadnje vrijeme , prateći „liberalne svjetske tokove“ na El-Es-Iju . . . pojavljuju se i mislioci lakšeg kalibra.
Recimo gostujući predavač na lekcijama o inostranim odnosima bio je , ne tako davno , i primjer „holivud – spouksmena“ Bijele kuće , poznatiji kao muž velike zvijezde , TV-mreže Si-En-En Kristijane Amanpur - Džejms Rubin , honorarni moderator emisije World News Tonight , Mardokovog . . . Skaj Njuza.

Većina svjetskih religija , izričito propisuje šta je dobro , a šta nije.

Svojim vjernicima one . . . pod upozorenjem nedosezanja rajskog naselja , zabranjuju sijaset aktivnosti i formi - ne ubij , ne kradi . . .
Istovremeno . . . zakoni ulice , koji su često sve , samo ne božiji zakoni , “od pamtivijeka“ do danas isto tako izričito kažu : ne kradi (osim ako to nije jedini način da preživiš) , ne ubij (osim u samoodbrani) i tako dalje.

Ali isti ti zakoni ulice dodaju i jednu „zapovijest“ . . . koja se , u trenutku kada je vjera postala religija i neodvojivo vezala svoju sudbinu , sa sudbinom države . . . nekako i zaboravila.
Riječ je o „zapovijesti“ , koju sve države žele sačuvati samo za sebe i svoje podanike.Njenu primjenu ne očekuju uvijek , od pripadnika tuđih država. Pa shodno tome , ne može postati „univerzalni princip“ : Ne izdaj!



Sva (polu)tajna društva ovog svijeta , shvataju značaj tog „principa ulice“ koji podliježe najstrožim sankcijama , principa čije nepoštovanje nerijetko povlači i gubitak života!

Bilo kako bilo , vodeći američki univerziteti , i ne samo oni , organizuju „vannastavne aktivnosti“ na principu „bratstava“ i „sestrinstava“.Osnova povezivanja ima „bezbroj“.
Oni koji se izdvajaju po uspjehu na studijama , brzo se uključuju u zvanična društva koja promovišu . . . „exellence“.

Najstarije takvo počasno društvo osnovano je davne 1776. godine , dakle u doba američke borbe za nezavisnost.Zove se Fi-Beta-Kapa (Philosophia Biou Kybernetes , filozofija vodič života).Svako početno grčko slovo , zasnovano je na feničanskom alfabetu i nosi višestruku simboliku . . . ali i zamjenu za određeni broj.

Najbolji se studenti „iniciraju“ u bratstvo , što već samo po sebi nosi slatkast miris ezoterije i tajne.Sudjelovanje u tajni , jeste zapravo „sudjelovanju u vlasti“.Ono što je najvažnije , u okviru društva je to da . . . uče „stariju braću i sestre da slušaju“.Uče se jednoj od , fundamentalnih postavki savremene zajednice.Lojalnosti.

„Zaštitni znak“ društva je zlatni ključ.
Vječnost , besmrtnost , upućenost u tajnu , otvoreno za „odabrane“ , zatvoreno za „ostale“.

Mreža sličnih društava natkrila je . . . ne samo američki sistem visokog školstva.
Jedno od takvih naravno na nacionalnom nivou , je i Kapa Tau Alfa , sa svojom krilaticom . . . „Istina će prevladati“.
I ovdje je simbol ključ.

Zlatno plavo . . .

To je društvo poniklo na jednoj od , prvih novinarskih škola u SAD - na univerzitetu Misuri 1910. godine.Osnivač je bio Lorens Marfi iz Ilinoisa.Članica „kluba“ . . . bila je i prva žena Sjedinjenih Američkih Država koja je dobila nagradu za knjigu o istraživačkom novinarstvu - Mari Pakston Kili.

Eto , takva društva su , između ostalog , zaslužna i za onu kovanicu koja je obilježila „moderno doba“ : za sve one koji su „unutar bratstva“ ili „sestrinstva“ . . . važi odredba - „in“.
Za sve one koji „nemaju šanse“ , nisu „dostojni“ , „zaslužni“ ili jednostavno , nisu voljni da se priklone važećim „pravilima igre“ , preostao je termin . . . „out“!

Pa koliko smo puta čuli da je neko ili nešto , in?Ne samo u domenu modne industrije.

In i Out . . . riječi , koje pokazuju da „tako treba“ ili „ne treba“ , da je nešto prihvatljivo ili neprihvatljivo , šta je uzor , a šta nije , šta je na cijeni a šta ne , čemu treba stremiti a čega se treba gnušati , ko je uspio a ko nije i neće . . .

Te nas riječi upućuju , ko je winer a ko loser.

„Philip Dru - Administrator“ . . . naziv je knjige iz 1912. godine , koja je svojevremeno s velikom preciznošću predviđala , da će uskoro biti ostvaren san Karla Marksa o pobjedi socijalizma.
Suštinski . . . knjiga već tada u sebi , nagovještava „revoluciju“ u Rusiji.

Autor te znamenite literature bio je Edvard Mandal Haus (1858 – 1938) , poznatiji kao „Pukovnik Haus“.


U vrijeme Prvog svjetskog rata , njegovo se ime sa strahopoštovanjem izgovaralo.Bio je specijalni izaslanik , a prema nekim autorima i „Pinokijev cvrčak“ tadašnjeg predsjednika Vudroa Vilsona.
Kažu , da mu je otac Tomas Haus stekao ogromno bogatstvo tokom američkog građanskog rata i da je za vrijeme najkrvavijih sukoba na tlu “novoga svijeta“ , bio na „hot line“ sa porodicom Rotšild.

Nekolio godina kasnije , poslije izdavanja knjige , jedan od vodećih finansijera Vilsonove (pobjedonosne) predsjedničke kampanje Čarls Rošar Krejn čikaški magnat , čija je ćerka bila udata za jednog od čeških lidera Jana Masarika , pomaže . . . Lavu Davidoviču Bronštajnu (poznatijem kao Trocki) , da bezbjedno sa zadovoljstvom i dovoljno dolara
otplovi u Rusiju u susret „crvenom oktobru“ , podigne „Crvenu armiju“ i postane komesar za spoljne poslove SSSR – a.

Trocki je neko vrijeme zadržan u Halifaksu , na „mig“ britanske mornaričke policije.
Ali je na „drugi mig“ , ovog puta čovjeka sa „umjetničkim imenom“ Vilijam Vajzman , jedne od najvažnijih karika britanske tajne policije . . . i pušten.

Time je dobio svoju propusnicu u istoriju.

Sam Čarls Krejn , boraviće u Rusiji tokom 1917. godine.

A , ser Brus Robert Lokart (1887 – 1970) , đak Londonske škole ekonomije , urednik „Ivning standarda“ sa 25 godina najmlađi vicekonzul i onda generalni konzul Velike Britanije u Rusiji (1914 – 1917) , bio je zadužen za „vezu“ s liderima boljševičke revolucije.

Savremenici su tada govorili , da ne mora da se najavljuje kada ide u posjetu vođama „crvenog oktobra“.

Ovaj diplomata koji je doživio duboku starost , ipak je morao prisilno napustiti Moskvu.
U neku ruku , bio je “razmijenjen“ za važnog ruskog čovjeka - Litvinova - budućeg šefa diplomatije SSSR – a.
1932. godine (baš kad SAD donose takozvanu Smitsonovu deklaraciju) da „Sjedinjene Američke Države neće priznati države , koje proističu iz nasilnih promjena“ , Lokart piše vrijednu knjigu - „Memoari britanskog agenta“.
Njegov je dobar drug bio i kolega Sidni Rajli , agent kome su kao i Lokartu uvijek bila otvorena vrata „crvenog Kremlja“ , prije svega Feliksa Đeržinskog.

Rajli , koji će pored nekih drugih egzotičnih tipova , poslužiti kao prototip filmskog projekta Džejms Bond , nije dočekao „starost u papučama“.
Karijeru i život , završio je 1925. godine.
Smatra se , da su „boljševici“ prerušeni u „bijele“ monarhiste zapravo i ubrzali njegov kraj!

Kuriozitet je , da je Lokart bio i dobar prijatelj legendarnog avanturiste , bonvivana , pjesnika , slikara , šahiste i iznad svega , okultiste . . . Alistera Kroulija.
Velika ljubav tog čudnog čovjeka , bila je Suzan Strong , ćerka američkog kongresmena Denisa Stronga!
Krouli „nadahnut“ egipatskim misterijama , bio je „mnogo ispred svoga vremena“ jer je još krajem 19. i početkom dvadesetog vijeka , bio sklon „magijskom seksu“ i „upotrebi droge“.
Rock and Roll tada još , nije bio ni izmišljen!





Kako god bilo da bilo . . . Nijemci (iako zaraćena strana) , propuštaju Vladimira Iljiča Lenjina da , u specijalno obezbijeđenom vozu , samouvjereno bezbijedno , sa dovoljno novca , krene da „posije vjetar“ , „požanje buru“ i svrgne njemačkog ratnog neprijatelja i jednog od glavnih rivala , međunarodnog bankarskog bratstva , kada je riječ o „poslovima s naftom“.
Ruskog cara.



Istog onog koji je nekad smatran „božanstvom“ , a u predvečerje njegove vladavine nazvan - „krvavi Nikolaj“.

Kada je došao Lenjin i Turska je odahnula.
Neskriveni ratni cilj carske Rusije , bio je izlazak na Bosfor i po mogućstvu zauzimanje Carigrada.Najprije mislim na Dardanele.
Tokom Prvog svjetskog rata , perjanica američkog sistema Banke federalnih rezervi (u privatnim rukama) oličen je tada bio i Džejms Pol Varburg.

Istovremeno , jedna od vodećih sivih eminencija njemačke centralne banke u državnim rukama , bio mu je i brat . . . Maks Varburg.

Svojevremeno , predvodnik američke misije Crvenog krsta u Rusiji te , 1917. godine bio je i „momak iz Virdžinije“ - Vilijam Bojs Tompson.
Zapravo , direktor Banke federalnih rezervi od samog osnivanja 1919. godine.I ne samo to.Bio je i jedan od direktora , američkog savjeta za spoljne poslove , veliki dioničar Čejs Menhetn banke koji je boljševicima dao ogroman novčani prilog . . . naravno „iz svog džepa“.

Herman Oto Kan , bio je jedan od osnivača , američkog savjeta za inostrane poslove.
Rođen u Manhajmu u Njemačkoj.Krajem devetnaestog vijeka , povezao se sa“ Kun Leb end kompani“.
Nešto kasnije postaje , direktor „Equitable Trust Company“ koju preuzima porodica Rokfeler i sarađuje sa - Dojče Bankom.
Hiljadu devetsto tridesetih godina , pravi biznis sa SSSR – om , gdje Staljinova zvijezda počinje da blista „punim sjajem“.
Isto tako i , famozni Averel Hariman (Harimanove željeznice), jedan od najčuvenijih „skal – bonersa“ , koji je pod svojim nadzorom imao , investiciono bankarstvo , razvoj mornarice , avijacije i bio predsjednik . . . Američko – ruske trgovačke komore.

Mnogo kasnijih godina , (1968 – 1969) u Harimanovoj delegaciji , koja je predvodila mirovne pregovore u Parizu , na relaciji Sjedinjene Američke Države - Vijetnam , naći će se i „budući arhitekta mira u Bosni i Hercegovini“.
Jedan Ričard Holbruk.

Još kasnije , 1980. godine , Averel Hariman će lično odati dužnu počast „klupskom drugu“ , blagopočištvujućem i globalno ožaljenom . . . Josipu Brozu.

Sta lasas ti?

Ko cita ove romane?

Ne trolaj Bečka...ako ti je mrsko čitati,razligu
Mnogo šta od navedenog se poklapa sa mojim saznanjima....naravno ima malo fantazije ali gdje nema

_________________
"Možete biti najbolji forumaš i stručnjak, ali ako niste u sistemu forumske vlasti, sve je to zabluda."