Carobnjakov Segrt
Je li tantrički akt nešto poznato; je li nam blizak? Da. I ne. Da je zagriženo i zaduvano traženje orgazma, dok tucaš i tucaš, i znojiš se, i ona viče "još, još, još, još" i vaši pokreti na kraju postanu mehanički, i oboje ste poput lokomotive, koja se probija prema vrhu, a ujedno stalno klizi prema dnu? To nije tantrički akt. Tantrizam nije mehanički. Tantrizam nije akrobatika opsednutih ljubavnika, koji žele da utole čulnu glad, i takode ne onih koji žele jedno pred drugim da se iskažu, gde je ego, tantrizma nema.
Šta je mučni događaj, kad se žena preda sebi u inat (iz zahvalno¬sti, uviđajnosti, želje za doživljajem) i već posle minuta zatvori oči i nestrpljivo čeka na završetak? Ili se preda muškarcu, koji joj se dopada, a ovaj zatim učini nešto grubo i u njoj se sve pobuni, a ne usuđuje se da se predomisli i zato više voli da steže zube i da se pravi da joj je sve u redu? To sigurno nije tantrički akt. Kad se daješ, ne možeš se ustezati, kad primaš, ne možeš odbijati. Gde je laž, tantrizma nema.
Tantrički akt je igra nevinosti.
Šta to znači? Da li je tantričko nespretno otresanje u travi kad se noge device u pubertetu posle upornog nagovaranja i možda nasilja konačno rašire i mladić se (s maljama umesto dlaka) nespretnim prodorom (i porumenelim ponosom) zabije između njih i zadrhti u izlivu, a zatim se oboje tiho pitaju da li je to stvarno ono o čemu pevaju pesme i zbog čega se odrasli ljudi ubijaju? Neiskustvo nije nevinost. I, takode, nevinost nije tantrička sama po sebi; rađa je iskustvo: svest o stvarima kakve jesu.
Šta je događaj kad se tela približavaju kao električne žice, napete i vruće zategnute, saviju se i nastane eksplozija, u kojoj zabljesnu i u šoku se otarase napetosti? Takode, i to nije tantrički akt. Kao tantrista si gospodar trenutka, nisi mu prepušten. Možeš da mu se prepustiš (i moraš mu se) ali tako da ne izgubiš vlast. Vlažno-vruće stiskanje i ljubljenje, ono nestrpljivo milovanje nogu, kad ljubavnici ne znaju šta rade i strast ih odnosi i uvlači u vrtlog (možda zaljubljenci, koji se nisu videli pola godine, ili neznanci koji nisu mogli da odole iznenadnom iskušenju) onaj susret polnih organa, koji je više sudar nego ljubav, više erotska saobraćajna nezgoda (i ujedno oblik prve pomoći) sve to (zavisi od vremena, mesta i partnera) može da bude prijatno i na svoj način lekovito. A nije tantrički.
Još manje je tantrički nedeljni (ili mesečni) obred potvrđivanja vernosti medu pristojnim supružnicima; ispunjavanje dužnosti, u kome nedostaju strasti i jaz je popunio obzir: tužna, depresivna rutina ljubavi bez plama, u kojoj ima svaki dodir ukus po uveloj salati i posle koje učesnici na tren odleže, a zatim okrenu leda i zaspe uz blago osećanje krivice.
A šta je polni zagrljaj zaljubljenika, koje vodi iskrena ljubav i u aktu se zbližuju, žrtvuju jedan za drugog ne misleći na sebe; koji ne uzimaju, već se daju, daruju jedan drugome? Blizu su. Ali, takode, to još nije tantrički akt.
S muškarcem se grljenjem učestvuje njegova senka, njegov razmišljajući "ja", koji mu gleda kroz prste. Sa ženom je njena senka, koja je nadzirava i zadržava. To nije pravi susret. Ljubavnici nisu goli, vole se "obučeni" i odelo je celo vreme između njih, čitavo vreme na smetnji. Čitavo vreme razmišljaju, umesto da samo osećaju.
Konflikt je prisutan, takode, u psihi. Duša žudi za tantrizmom, ego je potire. Ego brani vodeći položaj svim uobičajenim trikovima: tajnom policije, sabotažom, mitom, učenom, grubim nasiljem misaonih bataljona. Ego je senka, koja ljubavnike nadzire, drži ih na ularu. Ego je "odeća", koja ne može da se skine. (Iz ovog aspekta veština tantrizma nije ništa drugo nego metod nadmudrivanja ega).
Druga vrsta polnog akta vodi (brzo ili polako) do orgazma, do izlivanja, do fizičkog rasterećivanja. Ako je sve u redu i okolnosti prijatne, ako se ljubavnici spoje u ljubavi (ili bar u iskrenom prijateljstvu i bez lažnih očekivanja) ako dostižu vrhunac u istom času i doživ¬ljavaju ga istovremeno na psihičkom nivou, njihov spoj je lekovit.
Većina ljubavnika ga samo retko postiže. Veština sinhronizacije energija, kontrole uzbuđenosti tako da nijedan ne zaostaje ili žuri napred; takvu veštinu (zavisi pre svega od muškarca, a u presudnoj meri i od žene) ostvaruju samo talenat i iskustvo. U tome je takode opasnost. Ko ima takvu veštinu, samo retko odoli iskušenju daje ne upotrebi na samodopadljiv način.
Uobičajen akt je postepeno narastanje napetosti, koja završava eksplozijom, u kojoj se energija oslobađa; zatim je kraj napetosti i rezul¬tat je olakšanje. Osećanje može da bude lepo; na nekoliko trenutaka os¬lobađanje napetosti može da bude blaženstvo. A sa stanovišta tantrizma je takav akt ugljenisanje: zloupotreba, uništenje energije.
U tantričkom aktu ljubavnici kontrolišu vatru. Gori kao u topioničkoj peći i stvara toplotu, u kojoj se tale i stapaju njihova tla i duše. Spoj postaje ekstaza, čisto osećanje bez misli. Energija koju stvara kontrolisana vatra, polako diže ljubavnike na nivo svesti, koja nije više seksualna već duhovna. Gube svest o vremenu. Obgrli ih večnost. Sve manje su dvoje sve više su jedno.
Energetski tokovi se kreću u krugu, udružuju se, dopunjuju. Energija nije više izbačena iz sistema, ostaje u njemu, kreće se u krugu i diže ljubavnike na transcedentni nivo. Na ovom stepenu je seks meditacija. Ljubavnici su jedinstveni, čitavi, zalečeni. I nevini. I u istom trenu slobodni. Tantrički seks je odavanje počasti nedvostrukosti, koja je osnova manifestacionog sveta, a ujedno lečenje psihičke podvo¬jenosti, neuroze života. Kad su ljubavnici izlečeni od podvojenosti, svet ih više ne može izbaciti iz koloseka.
Kako doseći ovo stanje blaženstva? Prvi uslov je ljubav. Bez lju¬bavi nema želje za jedinstvom, a gola fizička strast je kao vatra u krovu, ljubav svlači i oslobađa: senke ne mogu u krug ljubavi. Na prvi pogled je tantrički akt jednostavan: ljubavnici se udruže i ostaju u spoju i prerađuju strahovitu fizičku energiju, koja se rada u njima, u duhovnu. Kad je situacija prijatna, tantrički akt je jednostavan.
Na žalost, situacija je samo retko prijatna. Tantrička seksološka nauka razlikuje sedam psihičkih stanja, koja onemogućuju tantrički akt. U žena je na prvom mestu sramežljivost. Ako ne može da se razgoliti ljubljenom onakva kakva je, nije sama; s njom je senka njenog ega. Muškarac će je osećati i kad je oseti, takode, i on neće biti sam. Već od početka će u zagrljaju biti četvoro. Tako će biti, takode, ako žena ne bude mogla da se oslobodi osećanja krivice ili kajanja; osećanja da radi nešto što ne bi smela; ili ako nije zaštićena i sputava je strah da će zaneti; i ako se predaje činu racionalno i seks joj je više u glavi nego među nogama; ili ako joj je samo medu nogama (razjapljena pukotina, koja traži čep) ili ako je polni akt za nju prevashodno ili samo traženje orgazma (bezuspešno lečenje psihičke praznine, koju ne može da popuni nijedan muškarac). Gde se seks izrodi u drkanje, nema tantrizma. Nema je ni tamo gde je seks za ženu oblik robne razmene (dokaz "ljubavi", nagrada za pažnju, mito, "romantični doživljaj", radoznalost, traženje garancije za svoju privlačnost). Sedmo netantričko stanje je strah pred odbijanjem; Ženski strah da će je muškarac iskoristiti, zloupotrebiti i odbaciti i time poniziti. Bojazan rada suzdržanost, povlačenje. I tantri-zam je davanje, totalno izručivanje samog sebe.
U muškarca su greške još gore i takode češće. Na prvom mestu je laskanje samom sebi, glupo dokazivanje "muškosti" i sopstvene "vrednosti" uz obaranje svega što nosi suknju. Ako je seks samo oblik masturbacije, u kome je vagina nadoknada šake, ako muškarac boluje od iluzije daje dobar ljubavnik (božji dar ženama) i pokušava da to po svaku cenu da dokaže; ili ga muči osećanje manje vrednosti i ubeden je da sve žene čeznu za "velikim" (uvek većim od njegovog) ili ima "veliki" i ubeden je da je to sve što mu je potrebno; ili je tako neiskusan i nespretan daje delimično, ili sasvim impotentan; ili žene prezire i želi ih samo poniziti seksom, ima polni zagrljaj malo mogućnosti da se digne na nivo tantrizma. Osetijiv "poetski" nadahnut muškarac može sve da pokvari voljenjem, koje je tako "duboko", ozbiljno i značajno da podseća više na pogrebnu svečanost nego na opušteni čin žive radosti.
_________________ I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.
USUDI SA DA ZNAS - NEMA SVETLOSTI BEZ TAME
|