Zaista nema nikakve potrebe da ova tema zamire, jer je potrebna i korisna. Naravno ako pristup onih koji u njoj učestvuju bude dobar.
Baš sam posljednjih dana i sam razmišljao o nečem sličnom, jer mi se izuzetno svidjelo nešto što je Stephen Chang napisao u knjizi "Tao ljubavi". Polazeći od toga da je seksualna energija u čovjeku jedna od osnovnih i možda i najsnažnija životna energija data (povjerena) čovjeku, i da ona može da postane izvor velikih tjelesnih i duhovnih problema, ali i izvor sveopšteg zdravlja i sklada, čovjek kaže ovo:
zdrav seksualni život učvršćuje i usklađuje vezu između dvoje ljudi (supružnika prije svega), zdrav odnos među supružnicima=zdrava porodica, zdrava porodica=zdravo društvo, zdravo društvo=zdrava država, zdrave države=zdrav svijet.
Na ovo ću nadovezati neka svoja razmišljanja.
Hrišćanska tradicija u pravilu ima dosta nezdrav stav prema seksu i seksualnom, prije svega zbog dvije stvari:
1. nerazumijevanja osnovnih poruka Hristove nauke, što je vidljivo na mnogim poljima, ali na ovom pogotovo
2. prvi hrišćani su živjeli u izrazito hedonističkom okruženju (grčko rimske kulture) u kojem su animalna seksualnost i izopačenosti raznih vrsta bile opšte prihvaćene i svugdje prisutne, pa su mnogi hrišćani kao protivtežu tome i takvoj atmosferi potencirali isključivo duhovne vrijednosti gušeći ali ne i nadrastajući animalno u sebi, a to je za mnoge prešlo u isključivost (koja takođe rađa duhovnu invalidnost).
Ne shvatajući to i nemajući nikoga (duhovnu osobu) ko bi imao dovoljno snage da tu donese sklad, hrišćanstvo je
u svim pojavnim vidovima postalo poznato po svom potiskivanju seksualnosti i seksualnog, što rađa bolesti sa svih mogućih gledišta.
I zato je generalno u hrišćanstvu duhovni rezultat postignut i postizan samo u monaškim zajednicama, dok je vrlo slabe ili niakakve rezulatate dala u porodičnim zajednicama (malo "svetaca" tj. duhovnjaka među običnim ljudima, skoro sve su monasi, a to je samo jedan od mogućih puteva ka duhovnosti i ne najbolji), i sve baš zbog nezdravo postavljenih stvari u vezi seksualnosti.
Samo najduhovniji pojedinci u hrišćanskim narodima su uspjevali da to usklade u svom svakodnevnom porodičnom životu, ali generalno, to je dosta loše i zato nije čuditi se tome što su sada upravo u "hrišćanskim" zemljama najveći problemi sa seksualnim izopačenostima i sa zdravljem porodice. A oni koji žele da manipulišu sviješću ljudi za svoje ciljeve onda obilato koriste te mnoge slabe tačke.
U islamu su stvari postavljene mnogo zdravije i to je dalo određenog ploda, ali ipak samo djelomično. Islamskim narodima će trebati mnogo bolja duhovna podloga na drugim stranama da prevaziđu ono što njih koči u razvoju.
Tek istočnjaci, pogotovo Kinezi i Japanci kao duhovni praktičari, su došli do nečega na ovom polju što je lako primjenjivo i što bi moglo da donese pravi plod ako se raširi po svijetu i sa prave strane objasni prije svega mladima.
Pravo da vam kažem, smatram da kad bi se taostički pristup seksu uz vjeronauku izučavao u školama (i sa vjeronaukom kombinovao), da bi to jako brzo dalo rezultate na više planova. Dakle forumula, hrišćanska duhovna nauka + duhovno-tjelesna iskustva istoka=duhovno zdravlje omladine. I ja bih zabranio da omladinu uče teoretičari, na bilo kom polju. Samo onaj ko ima neposredno iskustvo može da vjerodostojno svjedoči drugima i da im nešto prenese.
Ova tema govori o tantri, što je indijski pristup istoj problematici, ali s obzirom da je suština ista, mislim da nikom neće smetati što ovdje pišem o ovom. Nije šija nego vrat
.
Svako dobro.