banjalukaforum.com

Balkanski spijun, ako si biohemicar cijenim da je tvoje misljenje relevantinije od mog, ali reci mi ovo:


Jel moguce da je ta minimalna doza recimo C vitamina od 50 mg jednaka za jednu bebu, zenu koja ne radi, zenu koja radi, zenu u trudnoci, osobu koja se bavi sportom ( prof ili polu-profi), osobu koja ima radno vrijeme recimo 10-12 sati, i osobu koja se izlezava po cijeli dan i nije izlozena nekom vecem psihickom ili fizickom stresu.

Jel moguce da je za sve zivotne dobi i za sva zivotna stanja preoporucljiva ta jedna univerzalna doza. Opstepoznato je da nije.
Meni nema logike, ali mozda ja grijesim.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

naravno da postoje stanja kada je potreban povećan unos vitamina,
ali taj unos za većinu vitamina ne može biti čak ni dvostruko veći bez obzira čime se ljudi bave.
jednostavno čovjek koji se aktivno bavi sportom ne potroši dvostruko više energije u toku dana(većina energije se troši na osnovni metabolizam-disanje, sinteza materija potrebnih za funkcionisanje organizma...)
dnevna potreba žena i djece je oko 50 mg, muškaraca oko 60
trudnice i dojilje +20-40 mg.
računaj na to da uravnotežena ishrana obezbjedi organizmu dovoljnu kolicinu vitamina, tako da bi i tableta od 100 mg vitamina C dnevno ostala neiskorištena u potpunosti čak i kada osoba uopšte ne bi unosila C hranom.
velika količina vit. C izaziva raspadanje istovremeno unesenog vit. B12,
pa kada ga osoba stalno uzima može da nastane avitaminoza B12 koja bi uzrokovala anemiju i još neke smetnje(B12 je jedini vitamin rastvorljiv u vodi koji može da se akumulira u organizmu, čak ta rezerva može da traje i par godina, tako da osoba vjerovatno neće zbog toga odmah postati anemična, ali ako bi neko konstantno unosio veliki višak vit. C anemija bi postala realnost)

_________________
CIA snajka, CIA...

Ne mogu da se sjetim tačnog izvora, ali prije par dana sam u nekim novinama pročitao kako je prema nekoj američkoj studiji na dosta velikom uzorku otkriveno da uzimanje raznih vitaminskih i drugih dodataka u globalu donosi više štete nego koristi. Po mom to treba uzeti sa rezervom, jer se oni nisu bavili ni jednim pojedinačnim dodatkom ishrani, nego su proučavali uticaj svih mogućih dodataka koji se nalaze na tržištu. Iz toga se može zaključiti već dobro znana činjenica, da hemija nije najbolje rješenje, i da su prirodni vitamini i minerali mnogo bolja stvar. Ipak, mislim da je u nekim situacijama suplementiranje opravdano. Meni se, na primjer, mlijeko ogadilo kada sam bio veoma mali, jer me majka s tim "šopala" kad sam imao krzamak. Od tad sam više puta pokušavao da ga pijem, ali se to uvijek završavalo povraćanjem. Ni mliječne proizvode ne mogu konzumirati, osim kada je njihova aroma dobro zakamuflirana, na primer picu jedem bez problema iako ima sira koliko hoćeš. Htio sam reći da zbog toga uzimam ponekad šumeće tablete kalcijuma, jer su mliječni proizvodi glavni izvor Ca, a ja to ne uzimam. Druga alternativa su sardine (njih volim), ali ni to nije jednostavno jesti svaki dan, pa mi valjda koja šumeća neće štetiti.
Što se tiče proteina, mislim da oni nisu štetni, ali uz njih takođe treba uzimati kalcijum (ili piti mlijeko) jer povećano konzumiranje proteina zahtijeva i veći unos Ca. Mada to se odnosi isključivo na bildere, a običnim ljudima nikakvi proteinski dodaci nisu potrebni.