banjalukaforum.com

U ormaru prije 35 godina sakrili 630.000 dinara i zaboravili na njih

N.N. - 29.09.2014 15:04


.

SLAVONSKI BROD - Josip Sokolski je zaboravio na novac koji je prije 35 godina žena spremila u ormar. Dans ga može tek prodati nekom numizmatičaru.

Međutim, '92. to je vrijedilo 11.454 maraka.

"Bilo je novca u svakom džepu. Kad god smo trebali nešto kupiti, to smo kupovali za gotovinu, kakvi krediti. A sad znam u kojem kutu leži 10 lipa", nasmijao se Josip Sokolski (64) iz Čelikovića nedaleko od Slavonskog Broda.

Josip je pri selidbi starog ormara pronašao novac koju je njegova supruga ostavila ispod marama prije 35 godina, piše 24sata.hr.

"Ormar je u spavaćoj sobi koju smo odlučili osvježiti. Kako bismo to učinili, trebalo je taj teški ormar iznijeti. Nije prolazio kroz vrata pa smo ga odlučili rastaviti. Supruga je iz njega vadila stvari, a iz hrpice njenih marama ispala je jedna koja se razmotala. Pred noge nam je pala gomila novčanica. Pogledali smo se i pogledom upitali jedno drugo odakle to tu", govori Josip.

Tek poslije se supruga, dodaje Josip, sjetila da je davno, kad je donio platu iz Oriolika, zajedno s novcem koji su dobili za mlijeko sve to zamotala u maramu i gurnula u ormar.

Tada je svako imao novca

"Imali smo tada novca i na to smo zaboravili. Nije nam trebalo. Ona je to, kako mi je rekla, ostavila za djecu kad porastu. Prebrojili smo i ukupno ima 630.000 dinara. Šutjeli smo o tome gotovo deset godina i u martu ove godine za novac sam rekao djeci. Samo su se nasmijali. Rekli su mi: 'Stari, to ti više ništa ne vrijedi'. Saznao sam to poslije jer su svi rokovi za zamjenu prošli. Eh, bili su to lijepi novci u ono vrijeme. Moglo se puno toga kupiti, ali tada ih je imao svako", rekao je Josip.

Prebirao je pritom po novčanicama kao da se prisjeća tih davnih dana kad se u vlastitom dvorištu na mjesec moglo zaraditi i po dvije, tri prosječne plate.

"Šta mogu sad? Fulao sam rokove za zamjenu, a nisam ni znao za novac. Neka ostane za uspomenu, ostaviću ih unucima neka se igraju", kaže Josip. Jugoslovenski dinar mogao se zamijeniti za HRD krajem 1991. u omjeru 1:1.

Početkom 1992. za jednu njemačku marku trebalo je dati 55 HRD, a to znači da je Josip Sokolski u to vrijeme imamo 11.454 maraka. Nakon dvije godine uvodi se kao sredstvo plaćanja hrvatska kuna i do 30. juna 1995. dinari su se mogli zamijeniti za kunu u omjeru 1:1.000. Sokolski je tad imao 630 kuna. Marka je vrijedila 3,69 kuna; bilo je to 170 njemačkih maraka.

Danas niko više ne prima jugoslovenske dinare, osim numizmatičara, koji za neke novčanice, poput onih na kojima je lik Josipa Broza Tita, na "Njuškalu" nude i po 5 kuna.

.

U slučaju koji su mnogi okarakterisali kao borbu Davida i Golijata imigrantkinja iz Bosne i Hercegovine uspjela je da na Vrhovnom sudu dobije australijsku Komisiju za nesreće u saobraćaju (TAC), nakon čega joj je dodijeljena odšteta od skoro milion dolara.

Da je riječ o pravom podvigu svjedoči i podatak da je imigrantkinja Bogdanka Lakić (47) sve uspjela sama, bez pomoći advokata.

U sporu, koji je trajao čak 14 godina, zaposleni u TAC-u su, u sklopu istrage, u više navrata snimali kamerom Lakićevu pokušavajući da dokažu da je lagala o ozbiljnosti povreda koje je zadobila tokom saobraćajne nezgode, koja se desila prije skoro deceniju i po.

Svrha Komisije za nesreće u saobraćaju je finansiranje troškova liječenja i usluga podrške povrijeđenima u saobraćajnim nesrećama. Ta podrška obuhvata medicinske i nemedicinske troškove nastale kao posljedica nesreće, pa čak i isplatu prihoda za ljude koje povrede sprečavaju u obavljanju poslovnih obaveza.

Bogdanka Lakić je emigrirala u Australiju 1997. godine sa suprugom i dvoje djece. U početku je radila kao pakirka u fabrici "Arnott's Biscuits".

Do nesreće je došlo 15. maja 2000. godine, kada je Lakićeva krenula na posao. Ona tvrdi da nije mogla izbjeći motociklistu, zbog čega je morala da skrene s puta. Kako motociklista nikada nije identifikovan, cijeli slučaj se odužio godinama, iako je Lakićeva zahtjev za odštetu predala u roku od dvije sedmice.

Lakićeva, koja danas živi u Nare Voren Sautu, u odštetnom zahtjevu je navela da pati od bolova u grudima, kičmi, rukama, ramenima i nogama, te da svakodnevno ima glavobolje. Kao jednu od posljedica nesreće navela je i posttraumatski stres.

U medicinskom nalazu još stoji da Lakićeva nije sposobna za rad, da su njene povrede teške te da je riječ o vjerovatno trajnim povredama.

Međutim, u sudskoj dokumentaciji stoji da je TAC tajno snimao Lakićevu kako bi dokazao da je preuveličala povrede, te da nije fizički nesposobna za rad.

Na jednom od snimaka iz 2007, godine koje je priložio TAC vidi se Lakićeva kako ide na roštilj za suprugom, dok se na snimku iz 2012. godine vidi kako šeta po šoping-centru.

Uprkos tim dokazima, Lakićeva je istrajala u svojoj borbi i to sve sama, bez advokata, samo uz pomoć prevodioca.

Konačno, Vrhovni sud je dosudio u njenu korist i naložio da joj se isplati 848.000 dolara odštete, plus ostali troškovi koje je eventualno imala tokom svih ovih godina sudske borbe.

Zanimljivo je da je Džerald Luis, advokat koji je zastupao TAC, bio u potpunosti uvjeren da će dobiti slučaj, te da uopšte neće biti problema, s obzirom na to da je slučaj djelovao kao rutinski.

Inače, pored odštete, poreski obveznici će, na kraju, morati da plate i usluge samouvjerenog advokata, kojem je navodno dnevnica oko 10.000 dolara.

Iz TAC-a su odbili da kažu koliko dugo su pratili Lakićevu i snimali svaki njen korak, niti zašto su bili uvjereni da je ona preuveličala ozbiljnost povreda. I Lakićeva je odbila da komentariše cijeli slučaj, iako je krajnja presuda bila u njenu korist.

Grčki Robin Hud

Dragana Raduški - 27.09.2014 11:42


.

Proveo je decenije izbjegavajući zakon. Dva puta helikopterom je pobjegao iz zatvora. Dao je milione siromašnima.

Ovo je priča o Vasilisu Paleokostasu, Grčkom Robinu Hudu, koji je u Grčkoj stekao status narodnog heroja.

Paleokostas je rođen 1966. godine u jednom selu u blizini grada Trikale, gdje odrastao gledajući oca kako uzgaja koze. Od najranijeg djetinjstva je idolizovao starijeg brata Nikosa. Lokalni sveštenik, otac Panajotis, kaže da se sjeća Vasilisa.

"Vasilis je možda lopov, ali nikada nije bio kriminalac", kaže Panajotis, objašnjavajući da je Vasilis krao da bi nahranio svoje najbliže.

Porodica Paleokostas 1979. godine preselila se u grad Trikala. Njegov otac Leonidas kaže da je Vasilis čak jedno vrijeme radio u tvornici sira.

"Pune dvije godine stajao je uz proizvodnu traku, bio je miran, niko nikada ne bi pomislio šta on smišlja u glavi. Ali, onda mu je dosadilo da radi za kapitaliste i odmetnuo se na drugu stranu zakona", kaže Leonidas.

BOGAT DOSIJE: Više od tri decenije Vasilis je pljačkao, otimao od bogatih i davao siromašnima. Uzimao je iz banaka, iznuđivao od industrijalaca, ali tvrdi da nikada nikome nije naudio.

Iako važi za jednog od najtraženijih evropskih kriminalaca, Vasilis u domovini ima status narodnog heroja, a grafiti sa njegovim likom krase mnoge zidove grčke prijestonice.

"On je, poput Robina Huda, prezirao vlast i bogate. Bilo bi krajnje pogrešno predstaviti ga kao nasilnog teroristu i kriminalca, jer on to, u suštini, nije", kaže jedan grčki novinar.

Njegova najpoznatija kriminalna djela su dvije visokoprofilne otmice. Tu je otmica Jorgosa Milonasa, grčkog industrijaliste, od kojeg je dobio pozamašnu otkupninu. Navodno, on stoji i iza otmice Aleksandra Haitoglua, vlasnika poznate prehrabrene industrije, zbog čega je i osuđen na 25 godina zatvora.

Takođe, u grčkoj javnosti je poznat i po još nečemu - jedini je uspio čak dva puta da pobjegne iz zatvora Koridalos, i to helikopterom.

Svaka grčka drama ima nešto što se zove peripetija, tj. kada vrhunac radnje dobije iznenadni obrt. Aristotel bi rekao da je to najboji momenat drame. Nešto slično desilo se i u slučaju Vasilisa Paleokostasa prije pet godina, kada je drugi put uspio da pobjegne helikopterom iz najčuvanijeg grčkog zatvora. Od tada mu se gubi svaki trag.

Inače, nakon njegovog drugog bijega, koji je bio spektakularniji od prvog, vlada se našla na meti kritika. Tada su smijenjena tri zvaničnika Ministarstva pravde, a tri zatvorska čuvara su uhapšena.

META "NEVIDLJIVIH": Štaviše, CIA je, zajedno sa grčkim kolegama, u Atini oformila jedinicu poznatu kao "The Invisibles" (Nevidljivi), koju čini oko 15 oficira, a koja već godinama pokušava da uđe u trag najpoznatijim grčkim kriminalcima.

"Od 2009. godine Paleokostas je postao njihova meta broj 1. Međutim, Paleokostas i dalje uspijeva da umakne 'Nevidljivima''', kaže Džef Mejš, britanski novinar, koji radi u Los Anđelesu, a koji je proveo nekoliko mjeseci u Grčkoj radeći na toj priči.

"Priča o Paleokostasu je jedna nevjerovatna priča, a bilo je skoro nemoguće detaljno istražiti sve", kaže Mejš i dodaje:

"I nakon pet godina, Paleokostas je još na slobodi. Niko od njegovih saradnika nikada ne bi odao njegovo sklonište, što je možda i razlog što ovako dugo izbjegava hapšenje."

Ovaj britanski novinar dodaje i da je imao priliku da vidi jedno od njegovih bivših skloništa.

"S obzirom na broj perika koje sam imao priliku da vidim, ne bi me iznenadilo da je on sada žena. Sve je moguće", kaže na kraju ovaj novinar, koji tvrdi da bi se od Paleokostasovog života mogao napraviti dobar, holivudski film.