Padom čuvene skupine regija popularno nazivane Republika Srpska Krajina u meni je nešto puklo samo od sebe. Nemam pojma šta se dogodilo, ali potpuno sam siguran da su naše greške naš najbolji učitelj!? Elem, te 1995 godine na pragu trećeg milenijuma, o kojem smo toliko maštali u klupama osnovne škole Georgi St. Rakovski, banjaluka je promjenila dušu i zakoračila u sudbonosni tunel budućnosti. Ovo gore St. da nebi bilo zabune nije nikakva duhovna terminanta nego je prosto staroslavensko prezime po ocu koje bugari nose i danas, a odnosi se isključivo na ime oca (Stojkov). Kada čitav jedan grad dođe na kraj svog kulturnog uzdizanja i pogleda u ponor ljudskosti odgovorno tvrdim da je samo pitanje sekunde kada će ponor pogledati u njega. Zašto se to desilo baš ovdje baš u banjaluci? Nema jednostavnijeg odgovora. Bilo je veoma potrebno da se popuni jedna ogromna praznina unutar samog grada i života u gradu. Nova Banjaluka, ova koju danas živimo, nastala je na temelju stare tačnije banja luke koja je zvanično umrla 16.09.1995. godine. Popunavanjem ešalona unutar samog gradskog jezgra banjalučka sredina je dobila nove komšije i novu vrevu. Pijaca je dobila još ruralnije face od onih sa kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka. Dobili smo nove poštare, električare, administrativce, kafedžije i svršene doktore iz okolnih palanki. Svi su oni pojurili u Novu Banjaluku da izgrade zajednicu dostojnu pravog srbina. Šta je to biti srbin ja iskreno nisam kompetentna osoba da dam jasan odgovor, ali mogu potvrditi da mi je pričao pravoslavni sveštenik iz vrbanje kako je i to veoma težak put za jednog odraslog čovjeka. Ja nikada nisam ni odrastao, ondosno svojski sam se trudio da zadržim dječaka u sebi i da ostanem vječno mlad. Donekle sam uspjeo u svojim naumima. Pa, eto danas, posmatram likove i čudim se kako je to uopšte moguće!? Razvoj prate promjene i one su neophodne sociološke tehnike koje za cilj imaju samo jedno, a to je upravo život u gradu. Nova Banjaluka ima svoj život. On, život u banjaluci, leži na temeljima razumjevanja ljudi koji žive svakodnevnicu i koji imaju jaku želju da ostanu svoji. Oni prethodni stanovnici banjaluke ponekada stidno zavire na banjalučke internet portale čisto da vide koliko su bili neznalice i koliko su promašili u modelu gradskog života koji ih je lansirao na stranputicu. Čuveni Horge Valdano je bio centarfor još većeg Reala iz Madrida i opet malo ko pamti ovog legendarnog fudbalera. Fascinira činjenica kako loša muzika i loši motivi dobro zvuče kada vam je cilj isti. Pođite u bilo koji od banjalučkih inn lokala da vidite kako se vesele ljudi koji nešto vrijede ili da vidite šta oni jedu petkom i subotom. Naravno noću između 22:00 i 02:00. Tamburica, koju su slušali lugari i sjecikese još prije 100 godina po selima u okolini Vinkovaca, Stare Gradiške, Dervente i Osjeka, i prefinjene mesne delikatese provučene kroz najbolje mašine za mljevenje mesa najpoznatijih prerađivača mesa na ovim prostorima. Bez ikakvih predrasuda! Pogledajte dobro u lica tih ljudi, oni ne glume sopstvene ideale, pogledajte dobro i vidjećete sreću koja je neizmjerna gotovo beskonačna. Ja se bojim da to neko meni sličan sve ne pokvari kada jednog marta ili aprila ne navrati u ove krajeve među te ljude i taj svijet. Svojom pojavom da otkine komad sreće ljudima koji su živi i koji imaju razloge da uživaju.Muzika i jelovnik su amblemi ovog novog čuda na polju življena. Bilo je i prije u onoj staroj banjaluci života muzike i igre, ali ni blizu koliko danas, odnosno ne tako kvalitetno. Očaraće vas oni nečim svojim! Godinama ne šetam gradom ubjeđen da još uvjek poznajem svaki grafit ispisan po po banjalučkim haustorima. Mi smo kočili liftove da zajebavmo komšije kada krenu na posao. Danas liftovi šute i ne razgovaraju sa nama, a ja se pitam zašto!? Postoji neka ljepota u liftovima i njima nikada nije palo na pamet da bi se ko mogao diviti tome.
_________________ Once you're grown up, you can never come back!
|